Chapter 29.

7.7K 317 20
                                    

"Hm...nisam znao da imaš dečka Liss..." nečiji cinični i izazivački glas me je natjerao da otvorim svoje teške oči nakon čega sam morala brzo zaškiljiti jer je prevelika količina svjetlosti pala na moje oči. Zar je već jutro?Kada sam ponovo otvorila oči,shvatila sam čiji je ono glas bio... Moj brat! Sjedio je na stolici za mojim starim radnim stolom u mojoj bivšoj sobi i u rukama držao...moj mobitel? Ma kako se samo usđuje?

"Hej...šta radiš..."brzinom svjetlosti sam se uspravila te rukom pokušala dosegnuti do njega kako bi mu istrgnula svoj mobitel iz ruke,ali on se brzo izmakeo. Glasno se nasmijao što me je podsjetilo na djetinjstvo. Brat me je uvijek budio na ovakav način dok smo bili djeca. Uvijek je znao koliko mrzim kada neko dira moje stvari pa je uvijek uzimao moje stvari kako bi me istjerao iz kreveta. Izgleda da se neke stvari nikada neće promjeniti..

"Liss zašto mi nisi rekla da imaš dečka?" opet se glasno nasmijao te ustao sa stolice kako mi se izmakeo. Kakav pobogu dečko?

"Nemam dečka..." ljutito sam rekla te naglo ustala nakon čega mi se zamantalo zbog čega sam skoro pala nazad na krevet.

"Hajde ne pravi se luda!" smije se i ide unazad sa mojim mobitelom u ruci dok mu ja prilazim "Čak imate čudne nadimke...hm...kreten i malena nja nja..."počeo se kreveljiti govoreći te nadimke koje ja i Harry govorimo jedno drugome. Harry? Pa nije valjda da je pročitao onu poruku koju sam sinoć dobila od Harrya?

"Zapravo ovo malena i nije toliko daleko...ti jesi mala!" još više se nasmijao kada sam mu se u potpunosti približila te pokušala dohvatiti mobitel iz njegove ruke kojeg je on držao visoko u zraku. Hm..stvarno jesam mala.

"Mike..."strogo...i previše strogo sam rekla...nisam jutarnji tip,definitivno "Odmah mi vrati mobitel!" ljutito sam rekla te stala ispred njega odustajući od ideje da mu oduzmem mobitel jer nema šanse da ge uspijem uhvatiti.

"Ne...prvo mi reci ko je taj kreten!" rekao je pobjedonosno kroz jedan veliki kez... "kreten i malena..pf" promrmljao je sebi u bradu te prasnuo u smjeh.

"Čula sam to!" ljutito sam rekla te prekrstila ruke ispod grudi tapkajući nogom u mjestu.

"Oprosti!" rekao je te se pokušao uozbiljiti ali je opet prasnuo u smjeh. Ja sam sam prevrnula očima te krenula prema njemu sa ispruženom rukom. Sa mojim bratom stvarno nikada nije dosadno.

"Daj mi mobitel...odmah" rekla sam ozbiljno te digla jednu obrvu. Nema šanse da njemu kažem za Harrya.

"Ne...prvo mi reci ime tog kret...svog dečka!"

"Nije mi dečko..pobogu."prevrnla sam očima dok je on učinio isto.

"Ma nikako..."prkosno govori te prelazi prstom preko ekrana mog mobitela...ako mi pročita još samo jednu poruku...

"Po čemu zaključuješ da mi je dečko?"upitala sam dok sam i dalje stajala ispred njega.

"Malena očekujem tvoj odgovor u 10:00-kreten.xx" glumio je neki bebeči glas dok je čitao poruku sa mog mobitela. Harry mi je poslao novu poruku? Kada? Kako misli u 10:00 sati?Kakav odgovor? Gdje? Ah pa da,danas imam trening u 10 sati...tamo ću ga vidjeti..

"Pobogu,Mike,to mi je frend.." rekla sam pokušavajući zvučati opuštena. Zašto pokušavam zvučati tako kada bi i treala biti opuštena. Pa Harry mi nije niko i ništa...osim što smo se par puta poljubili. Okay,to je bila slučajnost...neće se ponoviti!

"Frend?" značajno je podigao jednu obrvu "Zašto si se tako zacrvenila onda?" osmjeh mu se vratio na lice. Moje ruke su brzo prekrile moje obraze...jesam li?

"Nisam!" rekla sam te mu još jednom pokušala istrgnuti mobitel iz ruke. Ali opet propao slučaj.

"Jesi jesi..."

TRY...Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin