Chapter 41.

6.7K 265 16
                                    

Voda koju je Harry donjeo sa nekog izvora je bila mlaka što me je poprilično iznenadilo. Možda ju je prije nekoliko sati ugrijao na vatri tako da se sada ohladila. Svejedno nisam htijela uzimati tuš iako bi mi prijao jer ću sad ionako plesati tako da ću se oznojiti. Brzo sam se umila i oprala zube te obukla svoju sivu široku trenerku a ispod debele tajice za zimu a gore sam obukla samo majicu kratkih rukava je ćemo plesati u kući. Kada sam izašla u dnevni boravak Harry je također bio obučen te stajao kraj ulaznih vrata leđima naslonjen na zid. Na sebi ima istu onu sivu trenerku u kojoj sam ga zadnji put vidjela na treningu. Pitam se šta ima ispod nje...Uhm..hoću reči...pitam se da li je obukao nešto deblje ispod nje jer..oh.Gore ima neku čudnu naranđasto zelenu jakna koja izgleda tanko ali je nije. Mislim da je to 'vjetrovka'... Te jakne su tako udobne i tople i lagane. Uvijek sam htjela jednu takvu ali ne u ovim šarama. Bože kako izgleda smiješno u toj boji. Naranđasta definitivno nije njegova boja. Suzdržavam smijeh dok se on odmiče od zida te ležernim korakom mi prilazi.

"Spreman?" pita me i odmjerava od nogu do glave a ja prevrčem očima te mu okrečem leđa. On ima toliko prirodno prodoran pogled da imam osjećaj da mi može kroz odječu gledat..brr.

"Da!"kimam glavom dok pokušavam nači neku zanimaciju u prostoru prema kojem sam se okrenila ali kada ne uspijevam naći ništa ponovo se okrečem prema njemu te stavljam ruke na bokove.

"Zašto si ti u jakni?" pitam i pokazujem glavom na njegovu smiješnu jaknu dok mi se usne grče kako nebi prasnule u smijeh.

"Zato što idemo plesati vani!" pokazije palcem iza sebe prema vratima.

"Vani?" značajno ga pitam i podižem obrvu a on me počinje imitirati te stavlja ruke na kukove poput mene te izvrče jednu obrvu prema gore a ja se počinjem smijat. Ne mogu više.

"Da vani" i on značajno govori a onda mršti obrve "Šta je miješno?" i njemu se grče usne kako se nebi nasmijao dok ovo govori ali mu ne uspijeva.

"Naranđasta definitivno nije tvoja boja!" opuštam ruke sa kukova te ga zaobilazim a on se okreče prema meni.

"Znam" širi ruke i sliježe ramenima a ja uzimama svoju majicu dugih rukava sa kauča te je navlačim preko ove koja je već na meni.

"Zašto je onda nosiš?" pitam kada konačno provlačim glavu kroz majicu.

"Zato što mi je mama kupila!" nevino odgovara te se naslanja rukom na stolicu.

"Mamin sin." prevrčem očima a zatim uzimam i svoju jaknu koja je također tu bačena na kauču. Odmah me je podsjetilo na prošlu noć pa sam brzo protresla glavom.

"Nisam mamin sin!" uvrijeđeno odgovara te se kreče prema meni "Samo nosim ovu jaknu kad idem na trening jer je udobna!" okrečem očim te sarkastično klimam glavom preveći izraz lica sa kojim mu dajem do znanja da mu ne vjerujem. On samo otpuhuje te provlači ruku kroz kosu.

"Plesat ćeš u toj jakni?" pita te pokazuje rukom na moju debelu jaknu koju upravo namjeravam obuči. Kimam galvom a on mi je uzima iz ruke.

"Ne možeš u njoj plesat...nećeš se moći ni pomjeriti!"

"Pa onda bolje da plešemo ovdje unutra."

"Nemamo dovoljno prostora" govori te traži nešto po velikoj crnoj torbu u kojoj se još uvijek nalaze naše stvari.

"Pa šta ti misliš raditi? Plesati ili trčati maraton?" pitam te šitrim ruke.

"Plesati hip-hop!" kratko odgovara te vadi nešto veliko i sivo iz torbe.

"Hip-hop? Zar nećemo prvo moj ples?" pitam dok mi on pruža komad odječe koji je upravo izvadio iz torbe.

"Ne...želim te prvo malo izmoriti!"  govori a ja prevrčem očima po ko zna koji puta te razmotava odječu koju mi je dao.

TRY...Where stories live. Discover now