TRY...

Chapter 27.

40 kilometara. Sat i pol vožnje. Bez muzike. Bez razgovora...

Sa Harryem.

Uffff... Ne znam kako sam uspjela izdržati a da ne poludim. Mislim,on mi stvarno nije jasan;kako može izdržati da tokom vožnje ne progovori niti jednu riječ niti da sluša muziku. Stvarno je čudan. A da ne spominjem da mu se ponašanje od onog razgovora sa Zaynom u ptpunosti promjenilo. Čak mi nije rekao ni 'zbogom' kada sam izašla iz auta.

Dan nije bio vedar kao i juče. Sivi oblaci su se nadvili nad gradom i izgledalo je kao da će svakog trena ponovo poćeti kiša. Šta drugo očekivati od Londona?

 Brzo sam ušla u zgradu i kao obično se popela stepenicama do trećeg sprata. Otključala sam stan svojim ključem te ušla unutra kada je iz dnevnog boravka izletila Ginny.

"Oh znači nisam jedina koja se u jutro vraća kući..."nasmijala se "zapravo nije ni jutro već je skoro jedanaest sati..." prevrnula sam očima na njene riječi te joj uzvratila osmjeh dok sam skidala patike. Ne znam šta da joj kažem.

"Zdravo i tebi Ginny" prošla sam pred nje u dnevni boravak te se doslovno srušila na kauć. Ne znam zašto ali leđa me ubijaju. Možda zato što sam spavala na zadnjem sjedištu auta. Huh...

"Pa gdje si bila cijelu noć? Nisam te ni primjetila kada si izašla iz kuće a mobitel ti je bio isključen..."sjela je pored mene na kauč te me pogledala svojim predivnim čokoladnim očima dok joj je crna kosa stršila na sve strane iz visokog repa.

"Bila sam kod frndice..."glatko sam slagala te zatvorila oči kako i prekinula očni kontakt sa njom. Prošla sam rukom kroz kosu te u sebi otpuhnula kada mi je glavom odjednom prošla sika mene i Harrya kako se ljubimo. Pobogu zašto to radimo? Zašto to ja radim? Odjednom sam počela osjećati neku krivicu dok me je osjećaj srama i nelagodnosti izjedao iznutra. U šta sam se to pretvorila?

"Kod frendice?" Ginny me je značajno upitala trznuvši me iz misli dok su joj obrve visoko dignute. Ne vejruje mi.

"Yup...kod frendice...nego...šta si ti radila sinoć? Izgledaš kao da nisi oka skopila!" preokrenula sam temu. Stvarno je izgledala kao da oka nije sklopila cijelu noć. Harry je rekao da je sinoć nije bilo kod kuće tako da je sigurno bila negdje.

"Bila sam tu....gledala neke filmove i jela kokice..." odgovorila je na šta sam ja raširila svoje oči. Bila je tu? Pa zašto je onda Harry rekao da Ginny nije bila kod....

Uff gad jedan.

"Uh...zaboravila sam...neko te je zvao prije jedno sat vremena ali ti nisi bila tu pa..."

"Zvao me?" upitala sam zbunjeno. Kako me je neko mogao zvati kad je mobitel bio svo vrijeme kod mene i to isključen?

"Da na moj mobitel je zvao neki stariji gospodin...rekao je da se zove Thomas i tražio je tebe..."slegnula je ramenima te pogledala ka televizoru na kojem se nalazio neki dosadni jutarnji program. Zašto Ginny uvijek gleda te dosadne jutarnje emisije?

Jedini Thomas kojeg poznajem je moj otac...ali otkud njemu Ginnyn broj!?

"Šta je rekao?" ponovo sam upitala Ginny koja je još jednom slegnula ramenima.

"Ništa....samo je rekao da mu se javiš čim budeš mogla...i bio je poprilično...hm.."zastala je vjerojatno pokušavajući pronaći pravu rijeć. "uznemiren..." završila je svoju rečenicu a ja sam brzo ustala sa kauča te izvadila mobitel iz džepa kako bi nazvala tatu. Sigurno je nešto hitno dok se usjeo snaći za Ginnyn broj i nazvat me.

"Ko je on?" Ginny je upitala a ja sam krenula u drugu prostoriju dajući joj rukom znak da me ostavi nekoliko minta nasamo.

Ćim sam upalila mobitel,susrela sam se sa tri propuštena poziva i sva tri su bila od tate. Odmah sam kliknula zelenu tipku za poziv i prije nego što je mobitel uspjeo odzvoniti bar jednom,odmah se javio meni dobro poznati glas oca koji je ovog jutra zvučao poprilično ljuto dok je izgovarao moje ime oštro i prijekorno preko slušalice.