TRY...

Chapter 56.

Čitava ova situacija je sam dokaz kolika smo mi djeca. Upravo su mi u kuću provalili nekakvi vojnici i lome sve što im se nalazi na putu dok pokušavaju naći mene i Harrya a nas dvoje se ovdje svađamo,smijemo i na neki način igramo.

Djeca.

Prošlo je i nekoliko trenutaka dok se buka sa gornjeg sprata nije utišala. Postalo je jezivo tiho a to nikada nije slutilo na dobro. Pomislila sam da su otišli ali onda sam začula bar tri ili četiri para teških čizama kako udaraju silazeći niz stepeice. Tačno iznad nas. Mišići su mi se stegli a Harryeva ruka na mojim leđima je postala još čvršća i napregnutija. Njegovo srce je sada kucalo dvostruko brže iako mu tijelo izgleda opušteno i spokojno. Stisnula sam oči te progutala pljuvačku. Nekakav strah mi je oblio kožu. Tek sam sada počinjala biti svjesna situacije u kojoj se nalazimo. Dajem sve od sebe da svoju pažnju preusmjerim na Harryevo srce koje kuca ispod moga uha. Pokušavam razmišljati o tome ali me prekida jedan glasan prasak tačno iznad nas kao da je neko od tih ljudi udario tlo ispod kojeg se nalazimo mi. Trgnula sam se na iznanadan prasak te na taj način udarila Harrya koljenom u bedro ali on nije mario pa me je samo još više stisnuo uz sebe te mi rukom pomilovao kosu.

"Ne brini Malena...ja sam uz tebe.." prošaptao je najtiše što je mogao a njegov vrel dah je završio na mom čelu. Zvuči uvjerljivo i drago.

"Znam...ali svejedno me hvata jeza.." i ja sam prošaptala te provukla jednu ruku do njegove koja je bila slobodna te ispreplela prste sa njegovim i čvrsto je stisnula u znak zahvalnosti jer se osjećam sigurno pored njega. Znam da mu nebi trebala vjerovati ali jednostavno imam predosjećaj da me sad štiti. Osjećam se zaštićeno ovako u njegovim rukama.

"Jeste li sigurni da ste sve sobe pregledali?" jedan od glasova je dreknuo sa gornjeg sprata i to je bio prvi koji sam uspjela čuti i razumjeti. Zvučao je strogo i pun autoriteta. Mislim da bi to mogao biti taj oficir.

"Sve smo pregledali..nema nikoga..." drugi glas je odgovorio nekako tiše i pokorno.

"Ej..mislim da ovdje ima još jedna soba.." treći nepoznati glas je dreknuo i bio je nenormalno blizu nas. Možda čak ispred vrata. "Mislim da je ovo podrum.." dodao je a onda je nastupila tišina.

Samo da su odustali.

Samo da su odustali.

Samo da su odustali.

Ponavljam u sebi pokušavajući sebe uvjeriti ali Harryevi mišići  se stežu ispod moga tijela i znam da se nisu predomislili. Ne znam zašto me je ovoliko strah jer znam da je Harry tu ali...pobogu njih je trojica ako ne i više...Harry nema šanse protiv njih.

"Mrzim tu djecu...znam da su ovdje... ali ne mogu se sakriti od mene..." opet sam začula onaj stogi i glasni glas..." Pogledaj i tamo..." rekao je a Harry se odjednom pomaknuo ispod mene.

"Sačekaj Meliissa.." rekao je te me uhvatio za ramena te podigao zajedno sa sobom u sjedeći položaj.

"Harry šta radiš..." šapićem a on se izvlaći ispod mene te bez rijeći izlazi iz kutije i na prstima odlazi do vrata i staje uz zid naslonjn leđima.

"Melissa lezi u kutiju i trudi se da te ne primjete..." samo što je izgovorio ovo vrata su se uz snažan prasak otvorila te zbog toga odbila od zid. Nisam se stigla sageti u kutiju te sam vrsnula zbog iznenadnog udarca a vojnik me je pogledao samo sekundu nakon što je Harryeva šaka završila na njegovom licu koje je bilo crveno i malo znojno. Izgledao je kao kriminalac iako je na sebi imao vojničko odjelo.

Vojnik nije baš lafgan zalogaj za Harrya. Dosta je krupan i mišićave građe koja se raspoznaje ispod njegove vojničke uniforme.Vojnik je na sekundu zateturao zbog udarca kojeg nije očekivao ali se otreznio te krenuo šakom udariti Harrya u rebra u čemu je uspjeo. Harry je zastenjao a ja sam sklopila oči jer nisam mogla gledati bol u njegovom licu.