Naglo sam otvorila oči trepčući par puta kada sam začula napornu budilicu kako zvoni pred moje glave. Zar je već jutro? Umorno sam protrljala oči kada sam rukom lupila po budilici nadajući se da ću je na taj način ugasiti. Kada iz trećeg pokušaja nisam uspjela,odustala sam od svakog pokušaja da je ugasim. Glavu sam stavila pod jastuk pokušavajući ignorisati budilicu ali nije palilo. Kvragu...
Bijesno sam ustala iz toplog kreveta shvatajući da više nama šanse da ponovo zaspem.Protegnula sam se dižući ruke visoko iznad sebe te zjevnula. Uputila sam ljuti pogled prema budilici koja nije bila kriva nizašta te je ugasila.
Moja mala soba je kao i obično bila zamračena kada sam prišla velikom ogledalu na zidu na kojem su bili crvenim ružem ispisani neki stihovi pjesama. To me ipak nije spriječilo da u odrazu vidim jednu usnulu nisku brinetu u njenoj kratkoj spavačici sa podočnjacima do poda i poluzatvorenim očima. Definitivno nisam jutarnji tip. Svako jutro imam naviku se pogledati u ogledalo i uvijek bi me tamo dočekala neka djevojka iz horor filmova kao i sada ali ovoga puta nešto je bilo drugačije... Kosa i čelo mi nisu mokri od hladnog znoja i nisam zadihana i uspaničena...i nisu me probudile noćne more.... Nisam ništa sanjala? E ako danas cunami ne potopi čitavu VB onda neće nikada. Ovo se ne dešava...
"Nisam ništa sanjala!" Skoro sam vrisnula od sreće dok sam i dalje promatrala onu istu djevojku u ogledalu koja se sada nekako retardirano smješkala. Ovaj dan nije mogao početi bolje. Ako izostavimo budilicu! Još jednom sam se pogledala u ogledalo te poslala zračnu pusicu djevojci u ogledalu.
Shvatila sam kako predugo stojim ispred ogledala te sam brzo upalila prvu pjesmu koja se nalazila na mom laptopu koji je od sinoć ostao upaljen. Kvragu baterija mi je skroz istrošena.
Ne Melissa nemoj se nervirati! Današnji dan ti niko ne smije pokvariti.
Glasić koji je govorio negdje u pozadini moje glave je bio u pravu. Današnji dan mi niko i ništa neće pokvariti. Nakon toliko mjeseci sam uspjela provesti noć bez glupih snova i mislim da to treba proslaviti. Jedino čega se bojim je činjenica da je ovo jutro započelo previše dobro da bi se nastavilo i tokom dana. Protresla sam glavom pokušavajući izbaciti bespotrebne misli iz moje glave dok sam sa četkicom u ustima ispred ogledala pjevušila pjesmu 'Wake me up' od Avicii .
Kada sam konačno sve potrebno obavila u kupatilu plešući sam izašla te otvorila ormar vadeći crne traperice i bijelu majicu iz njega. Onaj ko me ne poznaje nikada nebi rekao da ja idem na fakultet za modnog dizajnera. Ja volim dizajnirati odjeću ali kad je u pitanju moj vlastiti stil onda je moja teorija 'Što jednostavnije to bolje'. Crne hlače i bijela majica su klasika koja nikada ne umire i zato to stalno nosim. Pravim nekoliko plesnih koraka u ritmu muzike dok ne pazim gdje idem. Moje noge se same kreću i imam osjećaj da bi ovako mogla provesti čitav život. Bila bi u svojoj sobici slušala muziku i plesala po svojim pravilima a ne pravilima nekog glupog trenera iz plesne škole. Pokušavam uraditi neki hip-hop pokret ali kada se pogledam u ogledalo shvatam da izgledam smiješno pa ponovo nastavljam sa pokretima koje najbolje znam. Osjećam malo znoja po čelu pa brzo prestajem sa pokretima shvativši kako mi je dah ubrzan te kako bi mi kosa mogla izgledati prljavo danas.
Kosi dozvoljavam da slobodno pada niz moja ramena dok brzo pogledavam na sat provjeravajući za koliko bi Harry trebao doći po mene. Imam još nekih deset minuta. Odlično. To je dovoljno da stignem popiti šolju toplog kaka. Nijedno moje jutro ne može početi bez tog čokoladnog napitka,pa makar to jutro bilo i ružno. To je navika koju imam još od djetinjstva i ne planiram sa njom prestati čak ni kada budem imala svoju djecu. Daj Melissa ne lupetaj! Kakva ti i djeca pa ti nisi bila u stanju ni brinuti se o jadnoj papigi koju si dobila za rođendan pa ti je krepala od gladi. Smijem se svojim ludim razmišljanjima dok trčećim korakom silazim niz stepenice. Na plakar pored ulaznih vrata ostavljam fasciklu sa crtežima koje sam sinoć crtala kako ih nebi zaboravila se zatrčim niz dugi hodnik koji nije imao tepih i dozvolim toplim čarapama da me vode do kuhinje na drgom kraju hodnika. Ja razmišljam o djeci a i dalje sam i sama dijete. Bože...
YOU ARE READING
TRY...
Fanfiction"Tamo gdje ima želje, biće i plamena; tamo gdje ima plamena, neko se mora opeći. Ali baš zato što peče ne znači da ćeš umrijeti! Zato moraš ustati i pokušat,pokušat,pokušat... " ~ PINK <3 "Where there is. There is gonna be a flame ...
