Datum: 24.08.2003.
Mjesto: Rio De Janeiro, Brazil.
Razgleda Mile oko sebe i primjećuje da nisu došli tamo gdje su se zaputili te zaustavlja jednu stariju gospođu kraj puta i pita je.
"Izvin'te bako, a gdje smo mi?"
"Rio, sinko"
"A koji je datum?"
"Dvadesetčetvrti, osmi, dvije hiljade i treća. Zna baka sve, još me pamćenje služi..." -reče baka ponosno i nastavi svojim putem.
"Brko jebo te život promašili smo i mjesto i vrijeme" -reče Mile.
"I meni se čini..."
"Šta sad?"
"Ništa, moram u toalet"
Brko i Mile uđoše u obližnju kuću i Brko ode u toalet.
"Brko, ko živi ovdje?" -upita ga Mile.
"Nemam pojma... vlasnici, očigledno nisu kod kuće"
"Sad smo i provalnici"
"Viša sila"
Mile u uđe u kuhinju da se umije nad česmom kad ono nema vode.
"Brko nema vode!" -povika Mile iz kuhinje.
"E jebi ga, kasno je sad"
Brko po završetku nužde uspostavlja telepacijsku komunikaciju sa nepoznatim vlasnicima objekta te im govori:
"Oprostite što vam ne pustih vodu, pustite je vi umesto mene"
*
U međuvremenu negdje... nekada:
Ulazi Muholovac u neku čudnu, staru poštu:
"Ja bih da pošaljem ovo pismo na tu i tu adresu"
"Nema problema, odmah ćemo"
*
"Brko kakav nam je plan?" -upita ga Mile.
"Prvo moramo sačekati malo dok se ova sprava ponovo napuni da se vratimo tamo i tad gdje smo i kad bili, a onda ćemo ponovo za Muholvcem... jebaji ga, zastarilo ovo čudo, velika kilometraža"
"I šta u međuvremenu?"
"Pa ništa, šetaćemo, uzećemo sobu u hotelu negdje malo odmoriti i tako"
"Od kojih para crni Brko?"
"A da, pare, nema problema, aj zamnom"
Prošetaše Brko i Mile do obližnjeg kafića.
Brko osmotri ljude u kafiću na par momenata pa reče:
"E! Onaj!"
"Šta? Koji?" -zbunjeno ga upita Mile.
Brko ništa ne reče nego se zaputi pravo ka čovjeku i sjede za njegov sto.
"Zdravo. Ja sam taj" -reče mu Brko gledajući ga u oči.
"Aha, vi ste" -odgovori mu čovjek.
"Mi smo. Nije mogao onaj doći pa su mene poslali po to"
"Aha. U redu, šta će te popiti gospodine?" -upita ga čovjek.
"Ništa, i ja sam u žurbi pa ako možemo to da završavamo"
"Aha, naravno. Izvolite" -dade mu čovjek kovertu prepunu para.
Brko mu se zahvali i otrča nazad Mili.
"Šta ovo bi?" -zbunjeno ga upita Mile.
"Iskustvo moj Mile, hajmo!" -reče mu Brko i odvede ga podruku brzim hodom što dalje od tog mjesta.
Nakon kratke šetnje Riom, uzeše sobu u jednom hotelu pa odmoriše malo.
Nakon par sati sprava se regenerisala i bila je spremna za novo krstarenje.
Mile je u međuvremenu zaspao.
Brko ga puče šakom u glavu i reče mu.
"Mile! Hoćemo li?!"
A Mile osta nokautiran.
Nakon desetak minuta ustaje Mile i žali se na glavobolju i zubobolju.
"Aaa šta je ovo jebem ti" -zakuka Mile.
"Nije to ništa, hajmo polako" -odgovori mu Brko.
"Aha... eto me samo da se umijem"
"Aj taman ja ovo nariktam kako treba"
Dogega se Mile do WCa i umi se.
"Ajde Mile, ajde!"
"Eto me!"
Izlazi Mile iz WCa kad ispod ulaznih vrata neko gurnu kovertu njima u sobu.
Mile otvara vrata ali nikog nije bilo ispred.
Uzima kovertu, vadi pismo iz nje i zblanu se dok ga čita.
U pismo je pisalo:
___________________
Milo pilo moje <3
M.
___________________
YOU ARE READING
Zbirka Bizarnosti
HorrorSjednite u kafanu na kraju svijeta i prelistajte zbirku u kojoj iza svakih vrata čuči nešto, a na svakom prozoru krilati zečevi obljeću. Koferi pričaju o svojim putovanjima, a lica su svoja zasebna bića. Tu tik ispred je i zadnja stanica, čiji će v...
