Često sanjam o gigantskoj palačinki ispunjenoj nutellom i plazma keksom kako pluta kroz svemir. Kroz prazninu i međuprostor.
Kroz ništavilo i tajanstvenu beskrajnost.
Ona je ogromna i topla. Veličine pedest milijardi crnih rupa.
Ona je toliko udaljena da nijedno živo biće ne može ni da zamisli tu daljinu. Trilione i trilione svjetlosnih godina daleko.
I ta palačinka se kreće prema mojim predivnim ustima gdje će biti veličanstveno sažvakana i poslata u moj maestralni želudac radi daljeg procesiuniranja.
YOU ARE READING
Zbirka Bizarnosti
HorrorSjednite u kafanu na kraju svijeta i prelistajte zbirku u kojoj iza svakih vrata čuči nešto, a na svakom prozoru krilati zečevi obljeću. Koferi pričaju o svojim putovanjima, a lica su svoja zasebna bića. Tu tik ispred je i zadnja stanica, čiji će v...
