47. Ne Gledaj Kroz Prozor

13 9 0
                                    

Kasno je veče, i kao što zakon nalaže, maloj djeci je zabranjeno gledati kroz prozor nakon što padne mrak.

U većini slučajeva ništa se ne desi i ako pogledaju kroz prozor ponoći, ali nekad...

To jest...

Noćas... baš ispod tvog prozora da se čuju nezamisljivi zvuci, krici, pucnjava, galama. Predivne boje osijavaju napolju.

Topla vibracija te privlači da pogledaš kroz prozor.

Čuješ drugu djecu kako se igraju, čuješ gugutanje golubova, čuješ boje, i vidiš zvukove.

Krevet postaje udobniji ali te ipak privlači ideja da pogledaš kroz prozor i vidiš šta se to dešava.

Živiš u običnoj ulici u kojoj se ama baš nikad ništa ne dešava... ali baš ove noći, probudile su te boje koje se oslikavaju na zgradi preko puta tvoje.

Želiš ustati i vidjeti o čemu se radi. Nikad takve boje nisi vidio ranije.
Nepoznate i predivne nijanse.

Ali sjećaš se... beskrajna upozorenja od starijih da ne gledaš kroz prozor kad padne mrak.

Čuješ točkove kako se okreću ispod tvog prozora, sad ti je jasno da neko stoji dole i gleda prema tvom prozor, kao da te čeka... ili doziva.

Ali beskrajna upozorenja su ti urezana u mozak poput nekog žiga.
Strah pobjeđuje tvoju znatiželju i odlučuješ ipak nastaviti ležati zatvorenih očiju pod sigurnošću tvoje deke.

Sutradan...

Sve se čini normalno, kao još jedan običan dan sa neobičnim snovima iza tebe.
Sad je sigurno da pogledaš kroz prozor, to onda i učiniš.

Ništa neobično napolju, sve je isto, kao da se ništa nikad nije desilo.

Ljudi normalno hodaju ulicama idući svojim putevima.
Praznih očiju, bez pretjeranog osmjeha na licima.

Spremaš se za školu, pozdravljaš sa roditeljima...

Na putu do škole ipak srećeš nešto neobično, mnogo je razbijenih prozora u gradu, mnogo je tragova krvi na staklu.

Nešto se desilo sinoć.

Kada napokon stižeš do škole primjećuješ da pola tvojih vršnjaka danas nije došlo.

Još ne shvataš.

I još dugo nećeš shvatiti.

Kad si se vratio iz škole kući, roditelji su te dočekali u suzama.

Desilo se baš sinoć, opet je prošao kroz naš grad i mnoga djeca su pogledala kroz prozor.

Njihov mali mozak u nemogućnosti da shvati u šta gleda naprosto je prsnuo.

Tvoji vršnjaci su umrli sinoć.
Desetine mrtve i obezglavljene djece.
Desetine leševa je pronađeno.

I tek sada napokon shvataš.

Tvoji drugovi nisu mogli odoljeti svojoj znatiželji.

Ali ti, koji si se preplašio i sakrio, danas si tu, dok oni znatiželjni više nisu.

Naučio si... strah te spasio.
Ali sa druge strane... šta to nisi vidio, zauvijek će te kopkati.

Zbirka BizarnostiOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz