Kao dijete mučen sam i maltretiran. Stalno zaključan u sobi.
Nisam znao šta je život ili sloboda.
Nisam imao prijatelja, zapravo nisam imao nikoga osim svojih okrutnih roditelja koji bi me svako veče tukli i iživljavali se na mojim već odavno slomljenim i iskrivljenim kostima.
Ali svaki put kad su moji roditelji mene povrijedili ili prebili na smrt, nakon nekog vremena ustao bih sa poda i došepao do prozora svoje sobe.
Sa prozora, posmatrao sam ptice kako lete, kako su slobodne, sloboda o kojoj sam oduvijek maštao.
Počeo sam primjećivati jednu crnu pticu na drvetu preko puta mog prozora, kao da me gleda, proučava, posmatra...
Moji roditelji su mi oduzeli sve, ali nisu mogli uzeti moju slobodu da maštam. Da vidim sebe kako besciljno lutam svijetom, smijem se, živim, letim.
20:00, vrijeme kada moj tata ulazi u moju sobu i počinje da me tuče bez ijedne izgovorene riječi. Tuče me sve dok se ne umori a onda zastane malo i kaže:
"Ti si nakaza, proklet da si...proket bio dan kad si se rodio!"
Moj slomljeni nos na koji odavno više ne mogu da dišem i razvaljena faca od očevih šaka, je samo mali dio onoga što su mi učinili...
Svako veče sam plakao i posmatrao slobodne ptice kako lete, moje suze me peku, moje srce me boli, a u mojoj glavi je jedino to jadno "Zašto?" koje nema odgovora.
Samo bol, samo patnja, ja ne znam ništa drugo, ja sam nakaza.
Dan nakon dana i dan nakon dana sam patio i krvario i svaki put mi je malo teže dovući se do prozora i maštati o slobodi, moje rane me bole, moje posjekotine se gnoje, moje suze i dalje peku.
"Želim da budem slobodan." -Govorio sam sebi.
Dani su prolazili a ja sam sve više patio i molio za slobodu, molio da sav ovaj bol nestane.
Moje ruke su slomljene, moje lice unakaženo, moj život oduzet.
A crna ptica me i dalje posmatrala.
I jednog dana ta ptica mi se obratila.
"Dođi, pridruži mi se, poleti sa mnom, ja ću ukloniti tvoju bol, tvoju patnju, bićeš slobodan. Dođi, popni se na moja krila i bićeš oslobođen svojih ljudskih okova."
Vjerovao sam joj, popeo sam se na njena potpuno crna krila i poletili smo i moja bol je nestala, bio sam slobodan.
Letili smo iznad oblaka, iznad čitavog svijeta.
Dok smo išli ka slobodi, okrenuo sam se i pogledao iza sebe, vidio sam staru kuću, i na prozoru te kuće, dvoje ljudi kako bespomoćno u agoniji plaču nad beživotnim tijelom svog sina,
kada sam malo bolje pogledao,
to su bili moji roditelji.
YOU ARE READING
Zbirka Bizarnosti
HorrorSjednite u kafanu na kraju svijeta i prelistajte zbirku u kojoj iza svakih vrata čuči nešto, a na svakom prozoru krilati zečevi obljeću. Koferi pričaju o svojim putovanjima, a lica su svoja zasebna bića. Tu tik ispred je i zadnja stanica, čiji će v...
