Probudio sam se na operacijskom stolu u štali. Jednooki ćelavi doktor bez desne ruke sa sijedom bradom je bio iznad mene. Pljunuo me i rekao:
-Ništa ne brini mali još malo i ušao je.
Onesvijestio sam se. Nakon izvjesnog vremena probudio sam se ponovo, ali sada sam bio u šumi. Ne znam kako sam dospio ovdje niti ko je bio onaj doktor. Ustao sam iz blata i krenuo hodati kroz šumu. Ne mogu da vjerujem. Da li sam se vratio u prošlost? Vidim svoju kućicu kraj malog jezera. Ne mogu da vjerujem. Ali šta? Moja usta su zašivena! Doktor mi je zašio usta! Počeo je padati mrak. Trčao sam kroz šumu nadajući se da će me neko spasiti. Kada je pao mrak nisam ništa vidio, nije bilo mjesečine, zapravo uopšte ne vidim nebo, kao da nema ništa gore. Samo praznina. Upalilo se ogromno svjetlo iznad mene. Opet sam u štali na stolu. Jednooki doktor mi je prišao i pitao me:
-Mogu li da posudim tvoje oko? Moje ne radi kako treba.
Uzeo je viljušku i izvadio mi je oko a zatim ga je sebi zabio u očnu šupljinu.
-Ne radi! Idalje ne vidim! -Vikao je bjesno doktor.
U tom trenutku čuo sam korake iza sebe. Neko dolazi. Možda spas! Očajno sam se nadao. Ali to je bila njegova žena, prilazi mu i grli ga.
O moj bože! -pomislio sam kad sam pogledao u njegovu ženu! Ima pseću glavu!
-Sve će biti uredu dragi. -bezuspješno ga je tješila.
-Neću draga, nikad neću naći novo oko!
-Upravu si dragi, mogu li te onda pojesti?
-Možeš draga,pojedi me. -Odgovorio je doktor.
Pokušao sam nešto reći ali... ne mogu. U šoku sam i usta su mi zašivena. Doktorova žena je otvorila usta i počela jesti doktora počevši od njegove stare smežurane glave.
-Ne! Proderao sam se. Bio sam u svom krevetu! Sve je bila noćna mora! Hvala dragom Bogu! Otišao sam do toaleta da se osvježim i dođem k sebi. Nikada nisam imao ovako stvarnu noćnu moru. Idem do kuhinje uzeti nešto za jesti. Ušao sam u kuhinju, doktorova žena me čekala, sjedila je za stolom i pitala me:
-Dragi šta ćeš za večeru?
VOCÊ ESTÁ LENDO
Zbirka Bizarnosti
TerrorSjednite u kafanu na kraju svijeta i prelistajte zbirku u kojoj iza svakih vrata čuči nešto, a na svakom prozoru krilati zečevi obljeću. Koferi pričaju o svojim putovanjima, a lica su svoja zasebna bića. Tu tik ispred je i zadnja stanica, čiji će v...
