Okidač boje pepela

2. O kiši i pobjedama

SUNČEVE ZRAKE U rano su jutro plesale na njezinom prozoru, prolazeći kroz tanke zavjese. Bila je u polusnu, zamućenih misli, a vidjela je samo crnilo.

Poznata melodija alarma odjeknula je čitavom prostorijom, od čega ju je automatski zaboljela glava. Namrštila se, očiju i dalje poluzatvorenih te počela tražiti svoj mobitel kako bi zaustavila zvuk. Kada je napokon to i uspjela, gotovo da se samo okrenula na drugu stranu, prekrila dekom i nastavila spavati, ali bila je jača od toga.

Znala je da, ako sada ne ustane, neće stići obaviti sve što je naumila; a trebala joj je ta rutina. Trebalo joj je vrijeme u koje bi ustajala svaki dan i trebale su joj sve ostale male stvari koje bi uvijek radila. Rutina joj je davala privid nekog normalnijeg, običnijeg života. Bila je nešto što će ju natjerati da ustane svakoga dana i da zaspe svaku noć. Saznanje da čini iste stvari, iznova i iznova. Da ih je preživjela već toliko puta, pa da može još jednom, dvaput, stoput. I možda je, stvarajući si rutinu kada ju nije morala imati, postajala još jedan od robota u svijetu punome njih. Ali za nju, bilo je to bolje od alternative.

Uzdahnula je razmišljajući o tome. Nije ni bilo lako steći rutinu kada se konstantno premještaš s mjesta na mjesto. Za Nicka, nigdje nije bilo sigurno. Na svaki maleni alarm, on bi već tražio novi smještaj za koji još nitko nije znao. To jesu bile velike, često i raskošne kuće koje su uzimali u najam, ali najčešće bi bile u mirnijim naseljima koja nisu privlačila previše pažnje.

Tako bi se svakoga puta kada bi se njihov smještaj mijenjao, njezina rutina morala prilagoditi. Doduše, neke su stvari uvijek ostajale iste, poput melodije na njezinu mobitelu ili činjenice da bi uvijek ostala ležati još samo koju minutu i promatrati plafon, vrteći si misli koje nije željela u glavi.

Nakon što su te minute prošle, June se odlučila uspraviti na krevetu. Pogledala je kroz prozor. Vrijeme se činilo savršeno za trčanje.

Protrljala je oči, čekajući da joj se slika potpuno razbistri. Nakon toga je podigla ruke iznad glave i istegnula se, zijevajući. Polako je ustala, radeći svega nekoliko koraka prema ormaru. Svukla je sa sebe široku majicu kratkih rukava u kojoj je spavala; bila je to Liamova majica, mada ju više nije toliko podsjećala na njega. Sada je to bila jednostavna zamjena pidžami.

Iz ormara je izvadila crnu sportsku potkošulju i kratke hlačice, a kosu je svezala u visoki rep. U ovakvim bi trenutcima potpuno isključila misli; bile su usmjerene jedino na radnje koje treba obaviti i nekada je uživala u takvim trenutcima mira. Trenutcima u kojima ničije misli nisu vrištale.

Bacila je brzinski pogled na ogledalo. Na blijedom su joj se licu isticali podočnjaci, ali nije imala volje stavljati šminku. U većini slučajeva, to bi smatrala bespotrebnim.

Zbog podignute kose, jasno joj se vidjela tetovaža koju je imala ispod ključne kosti; siluete gavrana. Simbol bande. Naravno, to nije bio njezin odabir. Svaki član bande morao je imati jednu, ali mjesto su birali sami. Međutim, Nick je izrazio posebnu želju da njezina bude na ključnoj kosti. Da svaki muškarac koji ti odluči ljubiti vrat vidi kome zapravo pripadaš, rekao je.

Šesnaestogodišnja June i dalje nije imala toliko hrabrosti raspravljati s njim. Da joj je to rekao sada, samo tri godine kasnije, situacija bi vjerojatno bila drugačija.

Gavrani su bili prva tetovaža koju je napravila. Ironično, vrlo blizu gavrana nalazila se druga tetovaža. Na stražnjoj strani njezina vrata, rimskim je slovima bio ispisan datum smrti njezinih roditelja. Za nju je on predstavljao simbol svega za što se odlučila boriti. Možda nije mogla ukloniti gavrane sa svoje kože, ali je mogla obznaniti da je njezina prava pripadnost njezinim roditeljima.

Kada ju je napravila, vjerovala je da će Nick ili netko drugi primijetiti o čemu je riječ ili se barem pitati zašto je odlučila tetovirati baš to, ali zapravo nikoga nije bilo briga. Nitko nije uzeo dovoljno vremena uopće razmisliti koji su to brojevi i znače li oni nešto. A istini za volju, vjerovala je da nisu ni zapamtili datum smrti njezinih roditelja.