Okidač boje pepela

34. Sami protiv svijeta

NIJE PROŠLO NI pet minuta, a već je začula kucanje na vratima. Zahvalila je sama sebi što nije dopustila suzama da naprave poplavu te pozvala Samuela unutra.

„Hej", pozdravio ju je.

Samuel Hunt nije znao što da kaže, a ona nije bila u stanju da govori.

Lagano je kimnula, naslanjajući se na krevet na kojemu je sjedila. On joj je polako prišao, sjedajući krajem.

„Kada bismo bar mogli vratiti vrijeme", rekao je. „Resetirati sve loše stvari koje se dogode u danu i proći ga ponovo." Nasmiješila se, jedva.

„Kada bih mogla vratiti vrijeme, mislim da bih išla puno više unazad od jednog dana."

„Ja... ja ne razumijem", počeo je. „Na koji ste način ti i Colton povezani?"

Samuel Hunt pročitao joj je rastresenost na licu, ali i čuo u mislima. Isprva je mislio da je samo bila rastresena zbog Liama, ali uskoro mu je postalo jasno da je ta priča bila puno veća.

Ipak, June mu nije odgovorila.

„Samo se..." Zastala je. Nije znala što mu točno želi reći. „Samo se u ovakvim trenutcima počnem osjećati kao da sam sama u ovome svijetu i suočena protiv njega."

Sam joj je htio reći da je to daleko od istine, ali bilo je dovoljno načina na koje joj je to planirao pokazati. Sada nije znao kako joj pomoći, kada nije ni znao u čemu je točno bio problem. Sve što je znao bilo je da ju je htio samo čvrsto zagrliti i ne puštati dok se ne počne osjećati bolje.

„Što ti je napravio, June?" upitao je. „Colton, što ti je napravio?"

Duboko je udahnula, gotovo kroz suze. Znao je da je bila na rubu.

U tom je trenutku Samuel Hunt osjetio još veću mržnju prema čovjeku, iako nije ni znao da je to moguće. Kakvo je to čudovište mogao biti kada je ovu snažnu djevojku sam spomen njegova imena tjerao na plač?

Sjetio se kako je otrčala od njega prvoga puta kada su pričali nakon što je čula tko je vođa Sjena.

„On... on..." počela je.

Između njezinih misli gotovo da je pročitao odgovor, ali nastavio je šutjeti.

„Hej, hej, smiri se."

Poželio je da mu se nasloni na rame i plače na njemu, pa i satima ako treba. Poželio je upiti svaku lošu misao koja joj se pojavila u glavi, pa čak i kada bi to značilo da bi on morao proživljavati njezinu agoniju.

„Uništio me", tiho je izgovorila. „Uništio me je na jedini način na koji Nick nikada nije. On je..." Nije mogla izgovoriti to.

„Razumijem", rekao je i to ju je spasilo. Nije se mogla izgovoriti da kaže te riječi naglas. Onda bi još jednom postale stvarne i opipljive.

„Za sve je kriv Nick, znaš?" zaključila je. „Zbog njega se Colton vratio. Zbog njega je krenuo na Gavrane. Zbog njega sam se isprva i našla u bandi, pa je prije tri godine..."

„Jun... Annabel."

Kada je čula svoje ime – svoje pravo ime – osjetila je nagli nalet topline. Gotovo kao da je sve što se događalo bio samo ružan san i da Annabel nije umrla skupa sa svojim roditeljima, ostavljajući samo praznu ljušturu imena June.

„Mrzim ga, Sam, mrzim ga! Toliko ga jebeno mrzim."

Misli su joj bile teže nego ikada i pitao se kako se uopće uspijevala nositi s njima.

A bio je tako bespomoćan.

„Shh", šapnuo je. „Što god se dogodi, borit ćemo se protiv toga."