Osveta #1

2. poglavlje

SADAŠNJOST

Portland, Teksas

Pitate se tko sam ja? Na to pitanje ni sama ne znam odgovor. Zovem se Mia i imam dvadeset i osam godina. Pa barem bih ove godine trebala napuniti dvadeset i osam godina. To je sve što mi je Škorpion ostavio. Ostalo je izgubljeno zajedno s mojim pamćenjem. Škorpion mi je oduzeo stari život kojega se vraški pokušavam sjetiti, ali mi jednostavno ne ide. Zato sam odlučila samo se opustiti i nastaviti sa svojim novim životom. Sigurna sam da će mi se pamćenje vratiti kada bude vrijeme.

Vani sam već godinu dana. Pobjegla sam iz Škorpiona kada sam saznala ono što mi je Sebastian već govorio. Otimaju djecu, brišu im pamćenje, a onda ih pretvaraju u proklete ubojice. Bila sam toliko bijesna kada sam to saznala da sam htjela ubiti Evana, ali sam se ipak nekako suzdržala. Ne bih dovela samo sebe u opasnost nego i sve druge ljude koji su tamo bez vlastitog pristanka.

Prije bijega sam ih htjela upozoriti na sve što Evan i njegovi sljedbenici rade nama kako ne bismo saznali našu prošlost, ali neki od njih su ga slijepo slijedili baš kao što sam to i ja činila. Od toga dana sam odlučila da više ne želim slijediti prokletog ubojicu.

Zato sam pobjegla!

Trebalo mi je godinu dana da saznam sve što sam htjela. Nisam smjela upasti u glavni kompjuter bez da poslije obrišem sve tragove. Bila sam iskusna hakerica tako da mi poslije nitko neće moći ući u trag. Nitko pa ni prokleti Evan.

Sebastiana nisam vidjela već dvije godine i stvarno mi nedostaje. Sigurna sam da je i on sada negdje na drugoj strani svijeta. Daleko od sveg ovog nereda. Znam da je previše tvrdoglav i samo se nadam da me je poslušao.

Otkako sam vani nadala sam se da ću ga ipak negdje sresti, ali moje nade su pale u vodu sa svakim danom koji je prolazio. Samo kad bih znala da je on na sigurnom pa bih mogla mirno živjeti.

Ja sam u godinu dana živjela na dvadesetak ili više mjesta. Promijenila sam hrpu država i gradova, a onda sam se jednostavno umorila od toga. Znam da me Evan traži i neće stati dok me ne nađe. Ja sam mu bila desna ruka i osoba od povjerenja, ali ono najvažnije, znala sam sve njegove tajne i sve tajne Škorpiona. Imala sam ga u šaci.

Već sam mjesec dana u Portlandu gradu koji se nalazi u Teksasu. Nisam više željela bježati pa sam i ostala ovdje. Znam da nije daleko od Austina gdje je bilo sjedište Škorpiona, ali ovo je sada moj dom. Moj dom u kojem želim upoznati ljude, stvoriti dom pa možda i novu obitelj. Otkako sam stigla ovdje, nešto me je vuklo da ostanem pa sam to i učinila.

Imam svoju kućicu koju toliko obožavam i imam posao. Gospođa Collins mi je pružila ruku i ja sam je rado prihvatila. Radim u jednoj zalogajnici kao konobarica i moram priznati da mi se sviđa taj posao. Nije glamurozan, ali plaća račune i već sam upoznala par dobrih i dragih ljudi.

Ono što mi najviše smeta što mi se novi život gradi na hrpi laži, ali ne mogu reći ljudima istinu. Bojali bi me se ili bi me jednostavno prijavili policiji. Stara Mia je možda voljela lagati, ali ova nova definitivno ne voli. Ova nova Mia želi biti daleko od svih laži, ne želi više biti ubojica nego samo želi živjeti miran život u svojoj lijepoj kućici i steći prijatelja ili dva. Gradim sebi novi život s novim uspomenama. Voljela bih da se sjetim i staroga života. Voljela bih da znam imam li roditelje ili brata i sestru, ali ne želim se preopterećivati s time. Odlučila sam se opustiti kako bi se moje sjećanje postepeno vratilo. Ništa nije dolazilo na silu pa tako neće niti moje pamćenje.

Široko sam se nasmiješila kada sam prišla jednom stolu. Moja najdraža mušterija se opet vratila. Bila je to djevojčica od sedam godina i bila je napola gluha. Čim sam je vidjela prvi puta odmah mi je ukrala komadić srca. Njezina mama Ashley i ona su ovdje dolazile skoro svakog dana i moj dan bi odmah bio bolji kada bih vidjela nju.