Osveta #1

8. poglavlje

Ovoga puta kada sam došla do doktora Nolana sjedila sam preko puta njegovih vrata dok sam čekala da završi sa svojim pacijentom. Nisam željela da se opet dogodi ono od srijede kada sam ga pribila na zid. Moram priznati da me je još uvijek malo sram zbog toga. Mogla sam ga ozlijediti, ali sva sreća on je to mirno prihvatio.

Imala sam toliko toga mu reći i nisam znala odakle početi. Nisam još uvijek bila spremna pričati o Sebastianu, ali znam da moram. Dean mora znati da je Sebastian bio važan dio moga života. Bio mi je poput brata i stvarno mi nedostaje.

No ono o čemu stalno razmišljam je onaj nježan glas koji me opsjeda u snovima. Noćas se opet pojavio. Ne znam tko je to, ali umirem od želje znati. Moram saznati i želim to ispričati Deanu. Taj glas u mene unese nekakvu mirnoću da me čak niti Emily ne može iznervirati. Iako je ponekad želim zadaviti. Pokušava mi zagorčati život, ali ono što ona ne zna je da protiv mene ne može. Može samo pokušati, ali taj pokušaj pada u vodu.

Vrata doktora Nolana su se otvorila. Prešla sam rukama po svojim trapericama kako bih obrisala znojne ruke. Pozdravljao je svoga pacijenta, a kad je on otišao, Dean je pogledao prema meni. Nasmiješio mi se kada je shvatio da ovoga puta sjedim.

„Dobra odluka, gospođice Evans", rekao je šaljivo. Imala sam poriv zakolutati očima, ali sam se suzdržala. „Uđi unutra, molim te." Skočila sam sa stolca i ušla u njegov ured. Odmah sam sjela na svoje mjesto dok je on prebirao po papirima sa svome velikom stolu.

„Nisam željela da se dogodi ono od zadnjega puta. Još jednom, stvarno mi je žao, Dean."

„Rekao sam da je u redu. Ja se nisam trebao prikradati tebi iza leđa." Sjeo je preko puta mene sa svojim papirima i kemijskom te mi se lagano nasmiješio. Nisam sigurna zašto uvijek ima te papire sa sobom jer nikada ništa ne zapisuje u njih. Uvijek me pozorno sluša i promatra. Možda zapiše sve što sam rekla tek kada odem. Onda vjerojatno ima jako dobro pamćenje jer mu uvijek kažem toliko toga.

„Moram priznati da mi ovoga puta izgledaš mirnije, opuštenije."

„Tako se i osjećam. Ovoga puta bijes držim pod kontrolom." Stvarno sam bila opuštena i moja nervoza i bijes su nestali. Seks je bio pravio lijek. Ili bih prije rekla, Gabriel. Gabriel je bio pravi lijek. On me zna smiriti kao što me nitko nije znao smiriti. Čak niti Sebastian nije imao tu moć. Prije sam bjesnila na sve i ljudi su mi se sklanjali s puta, ali sada, sada imam Gabriela koji mi pomaže da moja uznemirenost brzo nestane. Ne mora mi reći niti riječ, samo da je sa mnom i da me grli. Njegov zagrljaj je sve.

„Znaš da ne smiješ bijes držati pod kontrolom nego ga potpuno izbaciti."

„Znam. Ono što sam ustvari htjela reći da se osjećam potpuno slobodno. Mogu disati po prvi puta otkako sam saznala sve one stvari."

„To je dobra stvar. Jesi li susrela Liama od zadnjeg puta?"

„Nisam. Nije mi se ni javio." Nisam sigurna kako da protumačim taj njegov nagli nestanak. Bio je željan saznati sve moguće informacije o svojoj sestri i Škorpionu, ali od nedjelje mi se nije javio. Bila sam na rubu da ja zovem njega da pitam što se događa. Što ako me je ipak izdao? Što ako Škorpion dolazi?

Ali da me je izdao, Evan i Škorpion bi već bili ovdje, a ja ne bih sjedila preko puta doktora i pričala s njime. Možda mu je samo trebalo vremena sada kad je saznao da mu je sestra možda živa.

„Bojiš li se da te je izdao?"

„Jesam, priznajem da jesam, ali sada ne. Škorpion bi već bio ovdje. A i držim ih ja na oku."

„Kako ih to držiš na oku?" upitao je zbunjeno. Lagano sam se nasmiješila i utonula u kauč.

„Kod svoje kuće imam mali računalni centar. Imam pet računala preko kojih mogu pratiti što se događa u Škorpionu." On se još više zbunio, a osim zbunjenosti, u očima sam mu vidjela i zabrinutost. Ovo je nešto što sam morala učiniti. Drugi dan moga boravka u kući, naišla sam na jedna vrata koja su vodila u podrum koji nije bio ispod same kuće nego pokraj kuće. Stepenicama sam se spustila dolje i u mraku vidjela veliku sobu. Kada sam upalila svijetla, na tom slabom svijetlu sam primijetila sobu koja je bila sva u čeliku. Kao da se bivši stanar pripremao za kraj svijeta ili rat. I tada mi je sinula ideja. Radnici su radili gore, ja sam radila dolje. Uredila sam ju da ne bude tmurna i mračna. Donijela sam računala i hakirala u video nadzor Škorpiona. Na tri računala pratim njih, na jednom pratim događanja oko svoje kuće i u njoj, a sa zadnjim računalom se služim za razna istraživanja.