Osveta #1

6. poglavlje

Prošlo je već tri dana otkako sam upoznala Liama, ali ga od te večeri nisam više vidjela. On nije nikako stupio u kontakt sa mnom pa se nisam niti ja trudila. Sigurna sam kako ima hrpu pitanja i rado ću mu na njih odgovoriti, ali mi je bilo drago što me je malo pustio na miru. Kao da je i sam znao da mi treba trenutak mira jer od nedjelje ja nisam prestala vrtjeti naš razgovor koji smo vodili u njegovom uredu.

Ja sada stvarno više nisam znala tko sam ustvari ja. Da li je moje ime stvarno bilo Mia ili mi je prokleti Škorpion uzeo i to kao što mi je sve oduzeo. Kako se ti prokletnici usuđuju ovako igrati s ljudima i njihovim emocijama? Njihovim osjećajima, a što je najvažnije njihovim životima. Prokleti da su svi od reda, počevši od Evana!

Tri dana nisam mogla spavati i osjećam se iscrpljeno i prazno. Prazna sam i bijesna. Osim što nisam vidjela Liama, nisam vidjela niti svoje prijatelje. Ashley i Aurora nisu dolazile kod mene na ručak u zalogajnicu jer je Ashley ostajala duže na poslu, a Aurora je vrijeme provodila sa dadiljom sada kad je škola završila. Maya i Ashley su me pokušale kontaktirati, ali sam odbijala sve njihove pozive. Mrzila sam sama sebe zbog toga. Željela sam prijatelje, a sada sam ih sve redom odbacila.

Kao i Gabriela.

On je dolazio ovdje, ali bih se ja skrivala u garderobi. On nije bio glup i znao je da se nešto dogodilo zbog čega ih sve izbjegavam. Želio je razgovarati sa mnom, ali ja sam bježala. Nisam znala što bih im rekla. Željela sam biti nasamo, ali sam kasno shvatila kako mrzim biti usamljena. Želim biti okružena ljudima i ako ovako nastavim, sve ću ih izgubiti. Nisu oni krivi što se moj život pretvorio u pravi pakao i što ja ne znam tko sam.

Ali u neku ruku sam i znala tko sam. Ja jesam Mia i nitko mi neće reći drugačije. Vezana sam za to ime i znam da mi nešto znači. Neću pružiti Škorpionu to zadovoljstvo da mi oduzme i ovaj novi život koji sam počela graditi sada kada sam daleko od njih. Nikada me neće uništiti, mogu samo pokušati.

Danas sam im svima poslala poruku i ispričala se zbog ignoriranja. Opet sam lagala i rekla kako sam imala hrpu posla. Najtužnije od svega je što mi Gabriel nije odgovorio. Ne bih voljela saznati kako je on nastavio dalje. To bi me stvarno slomilo. Tek sam ga dobila i ne bih podnijela da ga brzo izgubim. Gabriel me čini sretnom, onako kako nikada nisam bila sretna. Čini me snažnom i hrabrom. On je muškarac koji mi se tako brzo zavukao pod kožu i ne želim ga izgubiti.

Zato ću se potruditi da ga ponovno vratim. Ako sam ga izgubila.

Zakopala sam se u posao u ova tri dana kako ne bih mislila na sve što sam pričala s Liamom. Ali sam na poslu imala Emily koja je bila davež i koja je napokon pokazala svoje pravo lice. Mislima sam se vratila u onaj bizarni razgovor koji smo danas vodile poslije posla.

Objesila sam svoju pregaču u svome ormariću i pogledala na sat na mobitelu. Imala sam taman dovoljno vremena kako bih se odvezla kući i na brzinu se istuširala prije posjeta Deanu. Ova tri dana su bila preduga za mene i jedva sam dočekala ovu srijedu kako bih se napokon našla sa doktorom. Bila sam uznemirena i znala sam da će me on nekako znati smiriti. Željela sam čuti neke utješne riječi od njega. Prokletstvo, trebalo mi je to! Već kada sam izbjegavala svoje prijatelje, morala sam s Deanom popričati o svemu.

Uzela sam svoje stvari i krenula prema vratima na kojima je stajala Emily. Po izrazu njezina lica, rekla bih da je ljuta. Kao da je mene jebeno zanimalo zbog čega je ona bila ljuta. Ne znaš ti što je ljutnja, kolačiću, pomislila sam bijesno.

„Emily, žurim. Makni se!" Željela sam siktati na nju. Željela sam da mi se jebeno makne s puta. Znam da bih ju lako mogla maknuti s puta, ali ne želim koristiti silu protiv nje no hoću ako budem prisiljena na to.