Osveta #1

5. poglavlje

Pjevušila sam dok sam se opuštala u svojoj velikoj kadi. Ja, koja nikada nisam pjevušila, sada to radim. I sviđa mi se. U kadi sam bila već pola sata, voda se skoro i ohladila, ali meni se tako ne ide van iz nje. Iako bih se trebala ustati kako bih se počela spremati jer za nešto više od sat vremena idem s curama u dogovoreni izlazak. Sutra je bio radni dan, ali to me nije toliko brinulo. Jedino je bilo važno to što napokon izlazim van sa svojim prijateljicama.

Sada mi je prokleto žao što nisam subotom radila ujutro. Da sam znala kako će se nešto ovako dogoditi, nikada ne bih pristala raditi popodnevnu smjenu. Nedjelju uvijek imam slobodnu pa bih se poslije izlaza cijeli dan odmarala, ali od toga nema ništa. Prisiljena sam izlaziti samo nedjeljom stoga ću ponedjeljkom na poslu sigurno biti nešto sporija nego inače.

Ali kao što sam rekla, to me toliko ne brine.

Uzela sam britvicu i lagano njome prelazila preko svojih nogu. Prošla su već dva, tri dana otkako sam se zadnji puta depilirala i danas se moram dovesti do savršenstva. Ne sređujem se za nekog posebnog nego samo za sebe. Nikada nisam imala povlastice da se sredim i samo uživam. Večeras ću to sve lijepo iskoristiti.

Natjerala sam se da izađem iz svoje lijepe kade, pa sam na sebe utrljala mlijeko za tijelo s mirisom vanilije. Srce mi je brže zakucalo kad sam se sjetila kako me Gabriel uvijek pomiriše i kaže da lijepo mirišem. Zato nikada nisam mijenjala miris svoga mlijeka za tijelo.

Zvono na vratima me je zbunilo jer je još bilo rano za pokret. Cure su rekle da će doći po mene pa ćemo ići zajedno do kluba. Navukla sam na sebe svoj novi svileni ogrtač pa sam se spustila dolje kako bih otvorila vrata. Na vratima su stajali Gabriel i Aurora. Gabrielov pogled je lutao mojim tijelom, a onda se zaustavio na mojim očima.

„Što je to s tobom i nedostatkom odjeće?", upitao je nasmiješeno svojim dubokim glasom. Nestašno sam slegnula ramenima. Dok sam sama volim biti u što manje odjeće jer se tako osjećam udobnije. I zbog toga što znam da u mome susjedstvu nema nikoga pa mogu biti opuštena.

„U svojoj sam kući, Gabriele. Mogu raditi što god želim", rekla sam i namignula mu. Pogledala sam u Auroru te je poljubila u čelo. „Otkud vas dvoje kod mene?"

„Znam da ideš van i da se trebaš spremati, ali morali smo te doći vidjeti."

„Mama nas je izbacila jer smo joj dosađivali", rekla je Aurora na znakovnom jeziku. Glasno sam se nasmijala dok sam ih puštala u kuću. Aurora je sjela na kauč dok je Gabriel stajao pokraj njega i cijelo vrijeme gledao u mene. Zapravo je gledao u moj ogrtač koji se malo rastvorio u predjelu prsa, ali nisam žurila kako bih se sakrila. Čvršće sam ga vezala na što je Gabriel zajecao. Slavodobitno sam se nasmiješila.

„I zato ste došli meni dosađivati?" upitala sam ih oboje. Aurora se vragolasto nasmiješila i tada me je nevjerojatno posjetila na svoga ujaka. On mi se uvijek tako smiješio.

„Ujak je mislio da bi ti trebala pomoć."

„Ma stvarno?" Pogledala sam u Gabriela koji nas je nevino promatrao. Samo je slegnuo ramenima i bacio se pokraj Aurore na kauč. Nisu mi smetali, štoviše bilo mi je drago što su došli. Već par dana nisam vidjela Auroru i stvarno mi je nedostajala.

„Hvala ti, Gabriele, na ljubaznoj ponudi, ali i sama ću se snaći." Podigao je jednu obrvu te se vragolasto nasmiješio baš onako kako on zna da ja volim. Da imam gaćice ispod, sigurna sam da bi samo odletjele s mene. Kad smo već kod toga, spustila sam glavu i shvatila da je moj ogrtač donekle proziran i Gabriel je imao savršen pogled na moje bradavice koje su se ukrutile čim sam njega ugledala. Odmahnula sam glavom i čvršće stegnula svoj ogrtač. Gabriel se hrapavo nasmijao.