𝐙𝐚𝐭𝐢𝐬̌𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐝 𝐛𝐮𝐫𝐮| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

Osmo poglavlje

Matea

Ma neka ide do đavla sve, ovako kada me moli da idem sa njim, mogu da pristanem. Malo da se i ja opustim i uživam. Mogu to sebi da dozvolim. Kada mogu svi, mogu valjda i ja. Sve radim na vrijeme, svakog slušam, mogu makar sebi dozvolit malo opuštanja. I to pored njega, mog Olega. Mogu ga tako zvati. Kada me je do malo nekoliko minuta nježno ljubio, kako me samo iznenadio.

Sva sreća pa ni Sara ni Nenad nisi tu. Idem sa njim na to kupanje pa šta bude bude.

„Pristajem, ići ću sa tobom, ali poslije posla. Moram u među vremenu da kupim kupaći, sreća pa ovdje trgovine rade do iza ponoći."

„Nema potrebe, ja ću sve to da odradim, imam i ja svoje načine za to, ti samo budi večeras oko 22h isped ulaza"

„Važi jedva ček.." ne stignem ni da dovršim svoju rečenicu, jer me Oleg u međuvremenu na brzinu poljubi i požuri nazad do izlaza. Dan mi prođe u nestrpljenju i očekivanju, svaki minut činio mi se kao da traje godina. Jer sve što čekaš da ti se desi, to tako sporo dolazi, sporije čak i od puža i kornjače zajedno. Ali jedno je sigurno osmijeh mi nije silazio sa lica. Kako nam stvarno malo fali da budemo srećni.

21:50 odlično, još samo dugih deset minuta. „Vidi, vidi, šta je to toliko smiješno, reci i meni da se i ja malo nasmijem" nema potrebe, znam Saro da je to tvoj glas.

„Jednostavno, kraj je smijene, uspjela sam sve da uradim što si mi zadala da uradim i samo to."

„Samo to, Bože stvarno si čudna osoba, šta više dosadna si. Smiješ se jer si uradila sav posao. Al šta da se radi, ti si na to i navikla, sama ti u ovom svijetu, morala si naći nekakvu zanimaciju. Kaži mi samo kakav je osjećaj kad te niko ne primjećuje, ili još bolje što bi danas ovi mladi rekli kakav je osjećaj kada te niko ne doživljava ni pet posto? Mora da je užasno. Hajde reci mi, želim informacije iz prve ruke. Znaš ja nikad nisam bila u takvoj situaciji. Mene su moji roditelji voljeli, sa sestrama sam radila ono što sestre obično rade, šminkaju se, idu u šoping, pričaju o momcima, a ti ništa. Šta da se radi neko mora biti i odbačen. "

Uvijek iste rečenice. Smijem se na sav glas.  Kako im ne dosadi isto pričati. Ali danas je razlika. Danas mi nikoneće pokvariti dan. Imam Olega, koji mi daje do znanja da sam mu važna, istina bila sam na početku malo ukočena, puna ne povjerenja, ali od danas ne. Znam da će mi sa njim biti dobro. Da će sve biti dobro.

"Znala sam ja da ti nisi dobro, još uvijek se smiješ, pogotovo smiješ se svojoj tužnoj i jadnoj sudbini. Definitivno si luđakinja. " prkosno odgovori Sara.

"Pa kad si već dobro upućena u moj život, šta ja imam da dodam. Sve si u pravu. Sve je tako kako ti kažeš. Istina nije me niko volio, pa čak ni moja vlastita krv. Ali šta da se radi, život uvijek ide dalje. Pa morala sam i ja tako. Evo tebi ću reći ono što nisam nikome rekla. Teško je bilo prvih dana pa čak i godina da živim sa tom činjenicom, da te niko ne voli, da nemaš podrške, ni oslonca, ali naučiš kasnije da živiš sa tim, da ti bude svejedno. Boli na početku, ali kasnije ta se bol smanjuje, da bi ostale rane koje zarastaju, i ožiljci koje ako koristiš odlične meleme, pa čak i oni izblijede i nema ih više. A sad izvini trenutno je 22:10 časova, moj smijena se završila. Vidimo se sutra u isto vrijeme na istom mijestu. Ugodan ostatak večeri Saro."

Ni ne sačekam njen odgovor, samo požurim prema izlazu, a tamo stoji on. On koji će biti moj melem na ožiljke ako ponovo se pojave. Žurim i bacam mu se u zagrljaj.

"Ej, tu sam ja. Nije da sam ti falio"

"Mhmm, samo me grli i sve će biti dobro. Mora da bude dobro."

Stojimo tako, on i ja zagrljeni. Niko se ne pomjera. Upijamo mirise. A ja ugnjezdim glavu na njegov vrat.

"Znaš to mjesto je moja slaba tačka, a ti ga svojim divnim nosićem nježno maziš da bi ja ovo mogao da želim cijeli život. Ovaj nježan osjećaj ne mogu da uopredim sa nećim drugim"

"Znači to Vam je slaba tačka, pa dobro da znam za ubuduće. I hoćemo li da idemo na kupanje u moru. Noćno."

"Naravno, čak sam ti i kupaći izabrao, vidi plavi je. Ako me pitaš kako znam i za tvoju omiljenu boju i za tvoju veličinu, dovoljno je da znaš da ja o sve što me mnogo zanima a šta volim nađem način da saznam.

"A tako znači gospodine Oleg, pa dobro, vrijeme je da krenemo."

Oleg spusti svoju ruku i isplepleta svoje prste sa mojim.  Taj dodir. Nikada ga neću zaboraviti. Ostat će mi u sjećanju. Tako se znači osjećaju sve one djevojke u ljubavnim romanima kada proživljavaju prvu ljubav do kraja života. Čvrsto svojim prstima držim njegove. Idući on me upita

"Šta je bilo, mislim čvrsto me držiš, nemoj samo reći da si se predomislila, molim te."

"Ma ne, samo, jednostavno, slučajno sam to uradila. Otkrit ću ti tajnu. Cijeli dan sam čekala da idemo na to kupanje, brojala sam minute, a oni su tako sporo prolazili, poput puža i kornjače."

"Ahahahah poput puža i kornjače, draga moja, sviđaš mi se tako opuštena, ako ti nešto znači i ja sam takav bio cijeli dan. Zamisli kako je meni, plašio sam se da ćeš me odbiti, predomisliti, a ja tako silno želim više vremena sa tobom provodim. Vidi možda smo u blagoj prednosti, idemo na isti posao, a najviše volim naše trenutke, kada ti se prikradem, uzmem ti poljubac, a ti mi se zacrveniš."

"Ja se ne crvenim, rekla sam ti, to je od ljeta i sunca, i vrućine.."

"I moje blizine, mhmmm, znaš da mi se to na tebi i najviše dopada, doza stidljivosti, žao mi je što ostale djevojke to nemaju, što sve olako i daju i na sve pristaju, sve se trude da budu različite, kao različitost je dobra, a na kraju svaka izgleda isto. Isto crtaju krem bananice obrve, isto se farbaju, nose istu odjeću. A ti moja Matea, ti si samo jedna, unikat, i ne znaš koliko zahvaljujem Bogu što sam te upoznao, što si ti ipak samo moja i moja."

"Ja, ne znaš šta da kažem. Znaš mislila sam da nikada neću naći osobu poput sebe, sličnu sa razmišljanjima, hvala ti što si sada ovdje, sa mnom, ponoć je skoro, samo ti i ja, more i blagi vjetrić tu i tako koju duva. Vjeruj imala sam mnogo bura u svom životu, i ne znam kako da ti kažem, molim te nemoj da me povrediš, reci mi odmah sve i možemo da prestanemo i da se viđamo. Ja nisam ni zahtjevna, ni ljubomorna, mislim da se sve može dobrim razgovorom riješiti, samo nemoj da me povrediš, ne ti, jer vjeruj mi ta bura bi bila strašna po mene." Završim sa suznim očima.

"Ej, Matea nemoj da plačeš, ne želim da vidim više suza na tvom licu, ti si za mene sve, prepostavio sam da si prolazila kroz težak period, i ja sam isto, i jednog dana, obećavam kada i ti i ja budemo spremni ima da jednom drugom kažemo sve i da bude oslonac onom drugom. Znaš kako Dino Merlin kaže

"Svaku oluju isprati grom, A onda eto vedrih, eto lijepih dana"

 A sada, idemo pravac more. Noć je još uvijek mlada.

Hvala Vam na svakom pregledu, komentaru. Od danas nastavci će izlaziti svaki dan. Ostavite mišljenje, ili kritiku sve prihvatam. Ugodan ostatak večeri.