Kao mlada djevojka, Matea je napustila svoj grad i svoje roditelje koji su svaku priliku koristili da joj unište snove. Počinje da radi kao sobarica i čistačica u jednom hotelu pored mora.
Oleg nakon dugo vremena traženja posla, dobija ga u caffe ba...
Njegove usne tako se dobro uklapaju sa mojim usnama. Dok sjedim njemu na krilu dopuštam da sve zaboravim. I moje djetinjstvo, i moje brige i probleme. Znam šta je tražio prije par trenutaka. Jer koliko god bilo čudno, to je i meni potrebno. Možda je Oleg taj pravi. Možda da samo pokušam sa njim. Jer nemam ništa da izgubim. Kažu ko nema šta da izgubi tada dobija sve. Samo sve bi to bilo lako da ja nisam stidljiva osoba. Kako da mu kažem, tj. obasnim da je on bio biće moje sve. Bio je moj prvi poljubac, a sada možda upravo sada i prvi muškarac sa kim ću da imam odnos.
Možda će da me razumije, shvatit će da samo treba malo da usporimo. Bar dok se ja na ovo ne naviknem. Uvijek sam htjela da moj prvi put bude, naravno sa osobom koju volim najviše od svega, sa kojom sam se vjenčala, da imamo za prave prvu bračnu noć, da ta noć bude samo naša i da bude veoma posebna. Gdje pripadnemo jednom drugom zauvijek.
Moja razmišljanja su zasnovana na španskim serijama, bar one sa početka 2000. godine. Gdje se s nestrpljenjem a i sa radošću čeka da se pripadne voljenoj osobi. Onda su tu prisutne svijeće i latice crvenih ruža. Znam da sam ja tako često plovila u toj mašti. Ali dalje ne mogu da razmišljam jer Oleg odvaja usne od mojih i počinje da me ljubi po licu. Stane malo niže ispod mog uveta, poljubi to mjesto a zatim zubima počinje da vuče meku kožu mog vrata. To ponovi par puta. A ja tiho ispuštam nekakav zvuk zadovoljstva, koji ni sama ne mogu da objasnim na šta me posjeća.
Znam da će mi sutra na tom mjestu ostati ožiljak. Ali taj ožiljak, znam kad ga ugledam da ću biti srećna. Prvi put da sam srećna radi nekog ožiljka. Čak mi za njega i ne treba melem. Da mogu, voljela bi da on ostane dugo, dugo na mom vratu, da me zauvijek na Olega podsjeća.
Svoje ruke sam premjestila na njegov vrat, privlačim ga bliže sebi, samo još par trenutaka da uživam u ovome, pa onda realnost dobro mi došla. Sada sam ja ta koja uzima njegovu glavu u svoje ruke, vidim da je pozitivno iznenađen, i nasmijan.
Prvo poljubim njegovu gornju, pa onda donju usnicu. Mhmm imaju tako divnu mekoću. Par trenutaka njegovu donju usnu držim svojim usnama, a potom je blago zagrizem. I pređem na to mjesto svojim jezikom. Potom i ja, se spuštam na njegov vrat, i ostavljam poljubce. Za šljivu kako je danas zovu a ja ožiljak nisam spremna, ni vješta. To ostavljam za drugi put.
Njegove se ruke pomjeraju od struka do leđa gdje se nalaze trake, da se kupaći kostim skine. U isto vrijeme počinje da ostavlja poljubce po mojim grudima koji su počeli da drhte, a rukom da skine gornji dio. E sad nastupa realnost. Malo se odmičem od njega, ne naglo, kako ne bi ispala totalna glupača, a ni da zaplašim njega.
''Oleg, ja moram nešto da ti kažem, što vjerovatno neće da ti se dopadne.''
''Matea, sve što ti kažeš meni se dopada, a sada molim te dopusti da uživamo i ti i ja. Biće vremena za razgovor.'' i nastavi da ljubi mjesto između grudi.
''Molim te.''- na ove dvije kratke riječi me pogleda i stane sa onim što je radio.
''Hej Matea, nemoj da me se plašiš, kaži slobodno bilo šta, šta hoćeš. Znaš da se teško kontrolišem kada sam u blizini tebe, ali znaj da si ti uvijek i bićeš prva u mom životu.''
''Ne znam, kako da ti kažem ovo. Plašim se da će te to odbit od mene ili šta gore, da ćeš mi se i ti smijati, a to ne bi mogla vjeruj da podnesem. Samo to ne.''- potom spusti svoju glavu na njegove grudi, bar malo da se sakrijem. Ako već ne mogu da se zavučem u mišiju rupu.
''Ja, nikad...''
''Ti, nikad, kaži slobodno, nemoj da me plasiš, da ti nije hladno, ipak smo u moru, a ponoć je prošla, ili još gore možda imaš strah od vode, kaži mi.''
''Samo me nemoj tjerati da te odmah pogledam kada ti kažem, treba i meni par trenutaka da se na to naviknem. Moja glava će biti na tvojim grudima, a moj pogled, sklopljen.''
''Može, kako god ti kažeš.''
''Dobro, ja sam.. ajde Matea preživjela sam ja i gore stvari, mogu i ovo. Znaš kad sam nervozna ja pričam brzo i gluposti. Ja nikad nisa.. nisam imala odn.. DOBRO, NIKAD NISAM SPAVALA SA NEKIM. Rekla sam to.'' držim čvrsto glavu na njegovim grudima, oči zatvorene. On se na moje riječi nije pomjerio. Ne čuje se ništa, osim blagih talasa koje zapljuskuju nas. I ponoćni vjetrić koji pomjera moju kosu. Znala sam da ću ga sa ovim odbiti od sebe, ali jednostavno nisam još uvijek spremna. Nisam takva osoba, da se nekom predam a znamo se svega par dana. Neka je danas 21. vijek, može biti i 100. vijek ja se ne mijenjam, iako to znači da sam i dalje sama.
A onda čujem njegov ozbiljan glas.
''Znaš da te zbog toga, zbog tih riječi još više porasla u mojim očima. Imaš vlastito samopoštovanje. I trebaš da budeš ponosna zbog toga. Znam da sada misliš da meni to ne smeta, ali hej, nikada nikoga ne bi ni na šta natjerao, a pogotovo ne tebe. Samo me pogledaj u oči. To sam ja, tvoj Oleg, samo me nemoj odbacivat od sebe, nemoj se zatvarat u sebe. Možda sam te ja i uplašio sa ovim postupkom. Obećavam, od sada idemo samo polako.''
Otvaram oči, Bože hvala ti na ovome, što me nije odbio od sebe, što nije galamio na mene, znam da svi žele da imaju iskusne djevojke, al zato sam ja i nespretna, i smotana i sva sušta suprotnost od svih ostalih.
''Hvala ti što razumiješ.'' i konačno mu to priznam gledajući ga u oči.
''Pa dobro, vrijeme je da se malo bolje upoznamo, šta ti misliš? Ostani tako u mom krilu. Neću ništa pokušavati. Kaži mi koji ti je omiljeni film?''
''To je lako, pa Ranjeni orao.''
''Znači mala bela gospođica i avijatičar. Dobro, a omiljena boja?''
''To znaš, plava. Sad ja pitam, koji je tebi omiljeni film i boja?''
''Nemam ništa određeno, sve gledam, ako baš moram da biram to je onda horor, a boja pa sve.''
''Voliš horore? Ja baš i ne. Plašim se.''
Tu noć smo se opustili i saznali stvari o onom drugom što do sada nismo znali. Od omiljenih filmova, boje, knjiga, pa čak i hrane. Samo ni jedno od nas dvoje nije spomenuo djetinjstvo. Nismo ni spavali. Samo se presvukli, i držeći za ruke šetali plažom i krenuli na posao.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ovaj nastavak posvećujem Andreica5, DajanaNikolic, nezgodna, AnaLuar7 i GoricaVelovska.
Hvala Vam na svakoj zvjezdici, komentaru, i hvala svima koji do sada prate moju prvu priču i koji je dodaju u svoju biblioteku. Mnogo mi to znači. Izvinite na pravopisnim greškama. Ugodan ostatak večeri. :)
