𝐙𝐚𝐭𝐢𝐬̌𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐝 𝐛𝐮𝐫𝐮| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

Trideset sedmo poglavlje

Matea

Nekoliko mjeseci kasnije

Stomak mi je toliko veliki da jedva uspijem da ustanem bez Olegove pomoći. Ali ne bunim se ja previše zbog toga. Volim ja kada on svu svoju pažnju posveti samo meni. Kratki medeni mjesec koji smo proveli bio je san snova. Dobro nismo baš spavali, tj. nismo nikako spavali i većinu dana smo bili u našem apartmanu. Oleg na meni. Ja na njemu. Tako da od one stidljive Mateje mislim da nije ostalo ništa. Voljela sam ja da ispunjavam želje mom suprugu. Obuci ovu spavaćicu, ostani samo u kupaćem kostimu. Tako da možete i samo shvatiti u čemu nam je medeni mjesec prošao.

Početkom osmog mjeseca, nisam išla na posao u biblioteci. Mnogo sam se zamarala, spavalo mi se puno. Pa je Lola jedina ostala tamo da radi. Kaže da jedva čeka poslije porođaja da se vratim. Redovno mi dolazi, pa skoro svaki dan. Uvijek prije nego što dođe nazove, da se možda Ivan nije najavio, ili da nije već tu kod nas. Nije ga nikako nazvala njegovim punim imenom. Samo pita a On, i kada joj dam potvrdu da nije tu onda dođe. Raduje me mnogo kada je vidim, sada se počela i šminkati i oblačiti drugačiju ljepšu odjeću. Stvarno je postala prava ljepoticea.

Oleg i ja smo do sada redovno išli na kontrole i ja vam ne mogu opisati sreću koja se na njemu vidi kada ugleda našu princezu na ekranu od monitora. Frižidrer nam je pun njenih slika. I sobu smo sredili za našu princezu. Osim klasične roze boje gdje se svaki roditelj odluči kada sazna da će dobiti djevojčicu, mi smo odlučili da zidovi budu svjetlo plave boje. Ipak smo na mori, Oleg i ja volimo tu boju. Ivan i on su krečili dva dana, mada se to moglo završiti i za jedan dan. Ali šta da se radi drugovi su to. A i Oleg je htio da sve savršeno bude urađeno.

Što se tiče imena, još nismo odlučili. Imamo mnogo toga u opticaju, ali složili smo se da kada je ugledamo znaćemo kako da joj ime damo.

Kako sjedim i gledam TV osjećam se nekako čudno. Mala princeza me i previše udara.

"Polako ljubavi, znam da si nestrpljiva. Još malo i bićeš sa nama ovdje." , volim da mazim stomak dok joj ovo pričam.

A onda čujem kako se vrata otvaraju od naše kuće i vidim Olega da je došao sa posla. Vidi se na njemu da je mnogo umoran ali kada vidi nas dvije odmah bude nasmijan. Samo dođe do mene, sjedne i spusti glavu na moje krilo.

"Kome još treba maženje?", pitam ga tiho dok mu prstima prolazim kroz kosu.

"Mislim da se tatina princeza neće buniti ako se malo i meni posvetiš." , kako ja volim njegov hrapav glas.

Ali u tom trenutku osjetim nešto mokro ispod sebe. Nije moguće.

"Oleg, mislim.."

"Znam, znam ali još malo me češkaj. Znaš kako mi je lijepo."

"Oleg, krenulo je."

"Ne, tek si počela. Još minut me češkaj i ja ću da ustanem. Obećavam."

Sigurna sam. Vodenjak mi je pukao.

"Oleg, ustaj sa mene porađam se.", uplašeno mu kažem.

"Mhmm.." , ne mogu da vjerujem. On spava. A onda ga koliko god imam snage odgurnem od sebe da spada na pod.

"Aj Matea moja glava."

"Porađam se idiote od moga muža a ti tu spavaš. Nema šta ovo se samo meni može dogoditi."

A onda kao da mu konačno dođe do glave. Ustaje brzinom svjetlosti. Ide od sobe do sobe i viče gdje je gdje je.
Sigurno misli na torbu.

"Torba za bolnicu je tu odmah pored vrata. A zar ne misliš da je vrijeme da idemo do bolnice? Samo pitam." , volim da se šalim sa njim.

"Matea samo diši, znaš one vježbe što smo radili. I sve će biti dobro. I ja ću ta s tobom." , sve mi to govori dok me uzima u svoje naručje i nosi do auta.

"Oleg mogu da hoda. Slomit ćeš kičmu."

"Zar tako malo sumnjate gospođo Vranješ u moju snagu." , šmekerski mi odgovori.

Za manje od petnaest minuta stižemo do bolnice. Oleg je nazvao tokom vožnje Ivana, a on mu je obećao da će doći sa Lolom.

Ulazimo u salu, mene pripremaju a Oleg me cijelo vrijeme drži za ruku. Vidim da je mnogo uplašen. Samo da se tokom porođaja ne onesvjesti. Šta ću onda sa njim. Doktorica je ušla, objasnila mi kako da guram, da dišem. I već sam osjećala da naša djevojčica želi da upozna svijet. Gurala sam, snažno sam stiskala ruku Olegu. A onda sam samo čula najljepšu melodiju na svijetu a to je plač naše princeze. Tada nisam osjetila nikakav bol.

Ali sam čula udarac od pod. Znala sam. Oleg kada je čuo njezin plač pao je u nesvjest. Divno.

"Matea vidi naše ljepotice, a šta ćemo sa tatom?" , govori mi doktorica dok mi stavlja nju na moje grudi.

"Pa njemu je potreban odmor. Više nego meni izgleda." , na ovo smo se obadvije morale nasmijati.

Mene su smjestili u jednu sobu, tamo je Lola i Ivan bili. Rekla sam im za Olega i oni su se na to morali nasmijati. Kada su ponovo donjeli našu ljepoticu, smjestila sam se u kolica i Lola me odvezla do Olega. A on duša moja budi se na onom krevetu. Vidim da mu nije ništa jasno. Ali kada nas ugleda. Tada postaje svega svjestan.

"Matea, vidi je. Vidi šta smo stvorili ti i ja zajedno." , govori mi dok uzima našu bebu.

"Vidi ima oči i usne na mene, a nos i kosu na tebe." , i dodiruje njeno malo lice.

Lola nas upita za ime.

"Pa mislim da će se zvati Maja." , kažem i znam da se i on i ja sjetili da me je tako zvao kada je izgubio pamćenje.

"Sviđa mi se. Maja." , ponovi Oleg za mnom.

"Oleg da li si se stvarno onesvjestio?" , Ivan ga kroz šalu upita.

Malo smo se zezali, pričali a onda sam se i ja i Maja vratile do sobe da se odmorimo. Oleg je došao do nas i bio cijelu noć kod nas.

Princeza Maja nam je stigla 💖💙

Mišljenja 😍💞💝