Vidjela sam propadajući svijet
I noktima razdirala svoju svilenu dušu,
Vidjela sam umirući cvijet,
Suze u očima i nesnosnu sušu.
Ledeni vjetar mi je šibao lice
I mrsio mi kosu i probadao mi kožu,
Vidjela sam davno i bez krila ptice
I crno srce i šarenu ružu.
Samo prestani plakati, dobro ćeš biti,
Neki ljudi uvijek su gladni, neki sretni i siti.
Ovdje nas ne, drži ništa više,
Ali zapamti da nema duge, ako nema kiše.
U pravilu ljubav i život i sreća,
U stvarnosti tuga i samo šuplja vreća.
Što možemo, samo gazi,
Još smo mi dobro, još smo u snazi.
Zapamti dušo, onako je kako gledaš,
Ili je puno ili je prazno, bitno je da ne daš
Da pustiš suze i smiješ se,
Da se ne predaš.
Drži se, svijet je malo ružan,
Ali ne daj se!
Kakav je klaun ako je tužan,
Zapamti, ne predaj se.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
