Rukama hvatam tihu maglicu
Ne mogu se natjerati da ostanem svjesna
Dal' to kiša il' suze klize po mom krhkom licu
I jecaji razdiru stakleni zrak, ili je to pjesma?
Pamuk s neba smije mi se slatko
Uživala sam, priznajem, ali sve traje kratko
Izdišem kisik, udišem otrov
Oko mene venu šume i sav biljni pokrov.
Dijamantne planine sada se tresu
Pokazuju zube i ono što jesu
Razrušene kule, vojnici su pali
Jesu li sve od sebe dali?
Mutna voda proždire kožu
Spas se traži u krvi i nožu
Pod zubima mi krcka orahova ljuska;
Al' znam od života to je, još jedna samo pljuska.
Svijetlost sa neba obasjava mi lice
Znam sunce nije, ne vidim ni ptice,
Jel' to Gospon' uzima mi dušu
I svojim rukama gasi ovu bolesnu sušu?
Priznajem greške, sada, pred tobom
I ostalim svecima i ovom svetom sobom,
Znam, došlo je zaustavljanje i mog životnog sata
Još samo da prođem ova Tvoja vrata.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
