Što bi bilo kada bih
Te dotaknula?
Bili se samo tvoja silueta
Obasjana blijedim zvijezdama
Rasplinula?
Šapuću li možda svilene ruže
Tajne nebu satkanu
Od modroga satena?
Čujem li to plač gorki,
Ili zavija hijena?
Strah.
Mutna soba puna dima
I mutne oči.
Usred noći svijetlo tinja,
Eksplozija moći.
Što bi bilo kada bih
Ti slučajno ime spomenula,
Ako te ne vidim više?
Hoćeš li me čuti
Od boli i anđeoske kiše?
Probudi me.
Budim se.
Spasi me,
Od mraka i ničega što postajem.
Nedaj me;
Nedaj me nikome jer ne odlazim,
Ja ostajem.
Ako otvorim oči,
Hoću li te vidjeti?
Hoće li mi se
Ono što vidim svidjeti?
Dok hodam u mraku gledaj me
Molim te, molim, nedaj me.
Stigla sam kasno
I uzaludno čekam čudo.
Ali ja vjerujem u čuda,
Ja sam samo dijete,
Nisam luda.
Obrisat ću ti suze
I pokazati ti put
Ako te vidim.
Priznat ću ti što me boli,
Ja se ne stidim.
Reci mi, molim te,
Ako te vidim;
Reci mi,
Hoćeš li ostati?
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
