Nisam osjetljiva na svoje dodire
Jer moje su ruke ledene,
Oči su mi umorne
A tvoje su tople i medene.
Jeli sve bilo samo fantazija
Produkt zime i slučajnog dodira,
Jesi li me zaista tada volio
Ili samo posjedovao iz nemira?
Moje usne oblikuju neprepoznatljive,
Zamršene riječi, pomalo inatljive
I dalje će tako nečujne teći.
Grlim svoje maleno tijelo
I hladim se od tvoje daljine.
Potpuno nezadovoljstvo nabijeno u tako
Krhke i bolne slabine.
Trebam tebe i tvoj gnjev
Makar se moji prsti smrznuli
Ja ću te grliti, neću te pustiti,
Stare rane opet smo otvorili...
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
