Obasja vatra moje hladno lice
I zažarili mi se obrazi
Nisam znala kako ga zadržati
Jer lakše je gledati kako bježi i odlazi.
Probuditi se tada ja nisam htjela
Al' čudna sila mene je vukla
Nisam ja nisam tada nisam smjela
A s boli i tugom ja sam se tukla.
Noć je bila moj saveznik
Toliko jasna, al' nad glavom upitnik
Kao da doći će netko sad novi
Al znam ja znam; snovi su snovi.
Slatki prizvuci mekoće i tame
I usnula ruža što u vrtu mi stoji,
Duboke, duboke, duboke su rane
Neprijatelj novu pobjedu broji.
Da izborim bitku ja nisam znala
A to je ono što sam jedino htjela,
Znala sam da sam previše dala
Znala sam i da, nisam to smjela.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
