Nedirnuti umovi
Tuga rasplinuta međ' plahtama
Neprocvjetali pupovi
Ubijeni teškim sunčevim zrakama.
Ne bole me bodeži u mojim leđima
Ne boli jer boli me tijelo;
Jer ubijate me tim željeznim riječima,
Boli me izdaja i pogrešno djelo.
Umirem, a srce kuca točno kao sat
Ti kažeš dobila sam bitku, ali ja gubim rat.
Smijem se stalno, ali često sam tužna.
Vičeš i govoriš da je predaja ružna,
Ali ja se savijam pod tonom strahova;
Kažeš to je strah od uspona, ali ja mislim da je od padova.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
