Tugo gdje si, moja tugo,
Kada te usred noći mrzle ja dozivam?
Tugo gdje si, moja rano,
Zar ne vidiš da za te' sebe ubijam?
Što noć nosi, tamna noć
I dovlači pod moje plahte?
U tišina plačem, kidam se i borim
U ove kasne sate.
Snijeg gdje sipi ledi se
Kao suze što su pale ni za što.
Kako nam je bilo lijepo sjeti se,
Tvoja ruka na mojoj ruci i drveni topli stol.
Sjeti se, ej sjeti se!
Kamina i filma i vruće čokolade.
Bori se; ne daj se,
Zašto mi te druga krade?
Tugo gdje si, moja tugo,
Kada listam ja u noći uspomene?
Rano moja, moja boli,
Tko ti sada gleda
U oči snene?
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
