Svlačim staru kožu
U tmini skrivena od pogleda.
Odajem se krvi i nožu
Gospodarica sam nereda.
Dok zatvorim oči bježi; nestani
Više nisam stara, prestani
Moliti da se vratim;
Treba mi vremena da shvatim.
Osjećam sada svu snagu
Koju sam odbacila prije;
Sad sličnija sam vragu
A tebi osveta se smije.
Oh, jesi li ovo ti?
Godinama pogrešna slika,
Slika bez smisla i tona.
Pokloni se i nestani,
Makni mi se sa trona.
Grabim za tobom kao vuk
Snažna, osjetljiva na svaki zvuk.
Nestani, nestani daleko.
Tu je pak provalija, a ti ne znaš prijeko.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
