Nikada nisam okusila takav mrak
Nadajući se da ćeš mi se ukazati kao svijetlo,
Usred ove zime, ti ludi čovječe.
Ali nisi, pitam se, hoćeš li na proljeće?
Znam tko si, dobro te poznajem.
Znam te u mraku, znam te na suncu-
Reci mi znaš li me možda?
Znaš li me u srcu?
Kunem se, nisam, još se ubola
Na tako oštro inje.
I rekla sam, da mi je dosta,
Prokletog leda i zime!
Mrzim kako sve ti je smiješno,
I kako mi u očima izgledaš grešno;
Ali ne, za to nije zima kriva.
Kriva je kurva jer misli da je diva.
Nikada nisam okusila takav mrak,
Tražeći samo svijetlo blaženo.
U nedostatku ljubavi
Se osjećam kažnjeno.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
