Rođeni smo u vrijeme koje je predivno,
Ne vidiš li
Kako je naivno
I slatko i nepromišljeno.
Dopusti mi da te volim,
Oh, da te volim
Mladim srcem i golim
Rukama da te grlim.
Neću odustati u svojoj namjeri,
Njihat ćemo se na ljuljački
I piti Pepsi,
Dođi i provjeri,
Uzmi ili ostavi.
Kako smo samo bili nespretni,
Još se sjećam tih djetinjih pogleda,
Nikada nesretni
Kako si ti odonda?
Reci mi da bi htio proživjeti
Još barem jednu jesen
I tražiti samnom, skupljati,
Svaki prokleti kesten,
Reci mi.
Tvoje lice možda je ozbiljnije,
Al' u duši ti si samo dijete,
Još ti raste nos dok lažeš
Dok lažeš kada kažeš
Kako ptice uvijek odlete.
Ostajem, poigravaš se mojim mislima,
Ja ne mogu biti zadovoljna samo dosadnim pismima
Voli me kao dijete maleno,
Voli me tako iskreno i nenamjerno.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
