U meni su se otisnuli tako duboki ožiljci
Kada je pored mene poput vjetra prohujao
Ponos; i kada sam se srušila poput kule od karata.
Nesnosna bol zadesila me je
Kada sam, iznenadno rekla ti oprosti
Očekujući barem osmijeh da mi vratiš
Ostala sam sama stajati na ulici.
Kiše su isprale sve kletve sa hladna betona
I sivilo se pomiješalo sa prolivenom krvlju
A ja sam ostala sama stajati na ulici.
Prohujao si, pored mene
Poput kakva vjetra koji je mirisao na uspomene
I od mene svojim zubima načinio
Samo beživotno tijelo.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
