Način na koji me gledaš,
Ne, ja ne vidim ljubav u tvojim očima,
Tako si mi blizu, ali zašto mi ne daš
Malo mira u besanim noćima?
Provozaj se malo i dopusti mi da dišem,
Malo zabave priznaj treba nam u životu.
Trebala sam biti s tobom umjesto da pišem,
I opisujem prokletu bol i njezinu krasotu.
Ponoć je, a ti fališ kao da sam te nekada imala,
Sretne trenutke bez tebe ne želim provesti.
Ne sjećam se kada sam se smijala,
Hoće li se naše duše jednog dana ipak susresti?
Toliko boli da peče
A ovakvu bol lijekovi ne liječe;
Jeli te briga da mi ne fališ kada ti kažem?
Znaš li tad znaš li, znaš li da lažem?
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
