Samo ti na svakom koraku
Razbacane misli i moja euforija
Radujem se tvom pogledu kratku
Hodajuća sam melankolija.
Kamo ići kad zatočen sjediš
Ja žurim i ne stižem, a ti vrijeme mi mjeriš;
Mrzim, oh mrzim taj slatki tihi kaos
Mrzim i tebe, tvoj ego i ponos.
Ma ova strana, ona strana,
Prljave ulice su prljave i ništa više
Ne ispiru je ni ove tople, užasne
Srpanjske kiše
Kamo krenuti kad svugdje se prostire
Užas
I ožiljci i ružni preokreti.
Stari oštećeni predmeti sad su nam sveti
A željeli smo ih baciti
I pustiti da izgore u paklu straha
Razbiti
Uspomene zakopati.
Ne želim ti suditi,
Ali ću vikati oprosti mi
Ali te ne želim
Ali žudim
Sa planeta na planet selim
Prestani mi mjeriti vrijeme
Nikako da stane
Da krene.
Svaka dlaka strši gdje želi
Zašto mi nismo mogli
Kako smo htjeli?
Gdje da idem gdje da pođem
Kad sve mi je danas bitno
Ma volim i prljavu ulicu
Danas sve je hitno.
Čuvam dok postoji,
Dok ga ima.
Gdje ima malo vatre
Ima malo dima.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
