Plavetnilo mora utapa se u svojoj dubini
Zbog plavog neba negdje gore na visini
I žmiri pred strahom i nevoljom.
Guše me moje vlastite suze i samotni leptiri
Koji isplivavaju iz prošlosti
Nemiri.
Držim se za ono možda koje boli
I prekapam siromašnu dušu
Punu kamena i soli.
Bježim
Bježim od svega što me tjera da osjećam
Reci mi iskreno na što te ja podsjećam?
Drhtavim rukama oblikujem zauvijek
Skupljam pulsirajuće vene
Krv nikako da stane, da krene?
Poznat mi je taj strah i gubitak
Ne volim igre na sreću al' ti si dobitak
Pa igram.
Na ivici smo i padamo
Odjednom sam bezgrešna i ljupka
Mi se nadamo.
Skini svoje oči sa mojih očiju
Jer ja ne želim osljepiti od njihova sjaja
Ne mi ne znamo put do raja.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
