Od moje kaljuže i bijesa sam bježala
Umorna od vrućine i ljeta i svijeta
I rulje i smrdljivog parfema
Dosta mi je vikanja i opomena
Mrzim znoj i krv
Ja odustajem lako i prepuštam se
I ne volim se boriti ako nema svrhe
Napuštam sve
Dižem ruke i radim što hoću
Danju spavam a živim noću
Lako je tebi reći ti sretni čovječe
Zato te i mrzim i tebe i tvoje osmijehe
Jer ja nemam ništa drugo sem sobe
U kojoj stisnuta u kutu zarivam glavu
U koljena
Žao mi je što nikada nisam bila voljena
Oh voljena je teška riječ
Lakša je nekako gonjena
I to boli
Jer ja biram lakši put
I lakše riječi
Jer moj trud više ne vrijedi
Pa boli
Boli
Kako me iste lagane riječi ubijaju
Sada kažeš ironija
To je moja agonija
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
