Gledam kroz prozor
I rukama pokušavam uhvatiti nešto,
Nešto čega jednostavno nema.
U kosi mi biserje mlačne kiše
I u očima mi
Tek ono što sam nekada imala.
U srcu ljuljam maslačak,
A nadam se da ću pronaći djetelinu.
Zaigram se tu i tamo sa
Izgubljenim leptirom, ali mu nekako
Oduvijek samo slomijem krila;
Ljubomorna sam na njegovu slobodu.
U srcu ljuljam maslačak,
A nadam se da ću udahnuti ljepotu
Malene ljubice;
Uživam u hladnoći koja me budi
Dok ledeni poljubac utiskujem na čelo jutra.
Sve mi miriše na vaniliju i nerazumljive
Rečenice; na stihove pjesama koje nemaju smisla.
Ovo sad nema smisla, i zato se zadržavam
U idućem stihu, samo da odvratim misli.
Mirnoća vode mi unosi
Plavetnilo, i miris na mokri pijesak
I ja sanjam,
Sanjam da se budim.
YOU ARE READING
Buđenje
Poetry#completed "Život je pun uspona i padova. Pitanje je samo koliko su padovi teški."
