•36•

2.5K 79 3
                                    

Nije istina. Nemoguće da su mi dijete ubili. Ološi, bestidnici pucali su u nju, skoro je ubili. Živa je, ali mali dio nas je umro.

"Zašto nju? Zašto po drugi put? Ti zaista želiš da je ubiješ je li?", upitam Felixa koji je cijelu noć pored nas.

"Nemoj tako Lucas. Zaista nije bilo tako. Ona ih zna još iz Rima, izgleda da su i željeli baš nju da upucaju.", govori tako smireno kao da priča neku besmislicu. Njegova mirnoća me nervira, jer sa tom mirnoćom priča kako je nju neko želio da ubije.

"Zašto svaki put kad su ovakvi slučajevi nju zoveš? Čovječe šta je s tobom? Zbog tebe sam dijete izgubio, a skoro i nju!", drži spuštenu glavu dok mu pričam.

"Sama je željela. Pozvao sam je dok je bila u Rusiji, rekao sam joj ako želi, ništa nije bilo pod moranjem.", stanem na sekund zbunjeno gledajući ga.

"Zvao si je dok je bila u Rusiji? Čekaj, ona se vratila zbog ovog slučaja ovdje ili zbog pregleda?", sad mi tek ništa nije jasno.

"Ne znam o kakvom pregledu pričaš, ali je rekla da će doći zbog ovoga. Zaista ništa nije bilo pod moranjem, željela je.", tiho i ubjedljivo govori.

"Željela je, tako znači. Ne mogu da vjerujem, šta joj je trebalo da me laže, gledaj šta je uradila sad.", nervozan sam otkako sam došao, a sad pogotovo. Prvo su me ubili saznanjem da sam mogao postati otac, ali su ga ubili neki bezdušnici, a potom i to što me je lagala.

"Možete je vidjeti ako želite. Ona je u sobi trenutno.", oglasi se sestrica dok stojimo u hodniku.

"Lucas hoćeš ti prvi?", upita me Leo dok gledam u sobu gdje su je odvezli.

"Je li dobro?", upitam sestricu, a ona potvrdno klimne glavom.

"To je dovoljno.", kažem i ljutito krenem prema izlazu.

"Gdje ćeš? Lucas, ona će prvo za tebe pitati.", Leo me zaustavi.

"Nisam spreman da je vidim, bojim se da ću poludjeti. Ne želim da je uznemiravam."

"I njoj je teško kao i tebi. Nećeš je valjda samu ostaviti?", slegnem ramenima pa se odvojim od njega.

"Sama je ovo i željela.", dodam pa krenem prema izlazu.

•Alerie,pov.•

"Ale, jesi dobro?", Leo me upita čim otvorim oči.

Klimnem glavom razgledajući po nepoznatoj  sobi. U bolnici sam i to odmah shvatam.

"Sjećaš se šta se desilo?", Felix upita na što klimnem glavom uz nekoliko kapi suza.

"Prošlo je, ne brini se.", Leo me primi za ruku dok gledam kroz suzne oči jednog po jednog ispred sebe.

"Gdje je Lucas?", primjetim da ga nema, što mi je neobično.

Zavlada kratka tišina i njihovi naizmjenični pogledi, koji mi se ne sviđaju.

"Leo, gdje je Lucas? Nešto mu se desilo?", uznemirim se odmah jer ne odgovora.

"Ne, dobro je Lucas smiri se. Doćit će, avion još nije sletio.", kaže pa se smirim. Mislila sam da nije došao.

"Aha, mislila sam da nije došao.", otpuhnem i u tom trenutku uđe doktor na vrata.

"Molim vas da izađete. Moramo je pregledati!", kaže im ljubazno nakon čega napuste sobu.

"Bolje si? Nemoj se naprezati molim te, jako je bitno da odmaraš.", zamoli me i sjedne pored mene.

• D O    L U D I L A • |l.hernandez|Where stories live. Discover now