• D O L U D I L A • |l.hernandez|

•43•

"Ne znam samo odakle ti takva ideja! Ja sam skoro umrla u bolnici. Stvarno sam mislila da ti se nešto dogodilo.", odmah mi uputi kritiku a nismo još ni izašli iz bolnice.

"Dosadno mi je ovo standardno non-stop, osim toga moja kritika je oštrija!", kažem pa je pogledam onako slabu ispred sebe. Jadna, stvarno sam debil. Ali da mi je rekla da je trudna ja bih spremio nešto na ljepši i "blaži" način.

"Kakvu sad ti kritiku imaš molim te lijepo?", uzdahne teško i pogleda me puna iščekivanja.

"Zašto mi nisi rekla da si trudna?"

"Jer sam i ja tek danas saznala! Čak sam ti na jastuku ostavila dvije male čarapice, kad dođeš da vidiš. Nadam se da nisi toliko glup da ne skontaš.", završi uz osmijeh dok se ja trudim ostati normalan i ne nasmijati.

"Ale stvarno sad. Mislim ja sam to i osjetio.", pokušavam da joj stavim do znanja da ja uopšte nisam glup.

"Da,da. Ti si to osjetio prije mene.", nasmije se sarkastično na što je pogledam.

"Naravno, moje dijete je meni prije javilo da će doći. Shvataš, ja sam u kontaktu sa njim ima već nekoliko dana.", pogleda me šokirano a zatim otpuhne.

"Ti si stvarno lud, da ovo neko sluša pomislio bi da se opasno drogiraš.", kaže ozbiljno, ali ta njena ozbiljnost je toliko slatka da ne mogu da odolim.

"Dođi ovamo piliću mali!", uhvatim je za noge pa prebacim u naručje.

Dva mjeseca kasnije...

"Jesi spremna?", upita me Leo dok sjedim u sobi gledajući u dvije dizajnerice, koje su mi pomogle oko vjenčanice

"Ja ne znam zašto imam obiluju tremu kad sam već udata za njega!", ni sama ne znam kako da se smirim. Mi smo već u braku, ovo je samo recimo "obnova" braka.

Iskreno nisam pomišljala da se ponovo vjenčamo, nije mi to bilo uopšte u glavi. Iznenadio me svojom idejom ali ovaj put pozitivno. Pokazao se ipak kao pravi muž i neko ko je vrijedan ljubavi, koliko god drugi govorili da nije.

Možda drugima nije vrijedan i smatraju ga idiotom, ali ja sam ta koja živi sa njim već skoro godinu dana, malo manje. Znam ga u dušu, čak i kad šuti znam i čemu bi želio da priča.

"Samo želim da se sve ovo završi kako treba.", pogleda me nježno kao pravi brat i poljubi u čelo.

"Biće dobro, nemoj se brinuti. Osim toga moraš biti mirna zbog ovog ovdje.", stavi ruku na moj stomak što me dodatno raznježi.

"Da, ne vidi se stomak?", upitam ga jer vjenčanica je malo stegnuta oko struka.

"Ne, a mislim i da se ne vidi inače u drugom mjesecu.", nasmijem se njegovom zaključku i čudnih faci.

"Kod naše mame se vidio, ipak nas je bilo dvoje.", kažem a on klimne glavom i zagrli me.

"I dobro je što nas je bilo dvoje. Bilo nam je zabavno.", počnemo se smijati, ali ubrzo nas prekida kucanje na vratima

"Ti se smiješ, a muž ti dva infrakta dosad dobio.", našali se Adriana, za koju tvrdim da još uvijek osjeca nešto prema Leu.

"Srce moje, zaboravila sam na njega.", kažem i krenem prema vratima.

"Mnogo si lijepa!", čujem Leov kompliment koji dodjeljuje Adriani, a ona se ljubazno zahvali.

(...)

Château de la Chèvre d'Or je prelijepo mjesto za današnji čin. Ne znam kako sam se ovoga i sam sjetio, ali dosta smo razmišljali gdje bi bilo najljepše da se vjenčamo.
Mislim da je ovo pun pogodak za septembarski dan.