• D O L U D I L A • |l.hernandez|

•56•

EXTRA:
Francuski fudbaler Lucas Hernández jučer je viđen u centru grada sa bivšom djevojkom. Igrač Atletico Madrida je napominjemo oženjen koji je prije pet mjeseci postao otac. Njegova bivša djevojka i izgleda nepopravljivi buntovnik izgledali su jako bliski, činilo se kao da još uvijek postoji ljubav između njih. Da li ovo znači kraj braka i povratak bivšoj ljubavi, to još ne znamo. Njegova supruga Alerie Pasqual Hernández još uvijek se nije oglasila u vezi ovog skandala, ali očekujemo uskoro odgovor na pitanje da li je njihovoj ljubavi došao kraj?

Nisam povjerovala glupim natpisima, nadala sam se da je ovo još jedna u nizu gnusnih laži i provokacija od strane Karle, ali nažalost nije. Slike koje sam vidjela na kraju članka su me ostavile bez riječi. Pokušala sam sebe ubjediti da momak sa slike nije Lucas, jer znam da mi to ne bi uradio ali nije išlo. Jednostavno to je bio on.

(...)

"Dobro, šta si ovo uradio Lucas?", Antoine viče na mene dok sjedim i u nevjerici gledam u jutrošnje novine.

"Ovo nije istina, ja nju ne volim. Ja volim Ale i to svi znaju. ", bacim novine u ćošak svlačionice dok me on gleda razočarano.

"Ja sam mislio da si iskren kada je Alerie u pitanju. Čak si i mene ubjedio da si zaljubljen, ali si otišao predaleko. Imaš dijete sa njom, a prevario si je.", zgrođeno doda i obori pogled.

"Šta pričaš ti? Naravno da je volim,ovo ništa nije istina. Ja Alerie obožavam...", prekine me prije nego završim.

"Lucas kako možeš pričati da nije istina kad slike imaju. Ti si na tim slikama.", kaže pa uzdahnem.

"Zvao sam je da razgovaramo i da je zamolim da prestane sa svojim glupostima, Alerie je željela da je tuži ali sam želio ja da riješim. Sudski proces je dug  a ja ne želim da se to desi."

"Da je zamoliš? Ti si izgleda zaboravio kakva je Karla?"

"Nisam, ali samo sam želio da Alerie pusti na miru, i Martina naravno."

"Eto, sad si sve riješio."

"Šta sam riješio, objasnit ću Alerie šta se desilo."

"Da, da. Čovječe ljubiš se na slici šta misliš da će preći preko toga?"

"Ona je mene poljubila kunem ti se. Antoine i sam znaš koliko volim Alerie, prije bih umro nego joj ovo uradio."

"Svejedno, nisi trebao da razgovaraš sa tobom budalom. Bolje i na sud nego ovo sad."

Uzdahnem teško pa sjednem pored ormarića i nazovem Alerie. Ne javlja se već po ko zna koji put.

"Ja idem u Francusku, ne javlja mi se. Ne mogu da sjedim ovako.", ustanem i krenem spremati opremu u torbu.

"Sutra je utakmica Lucas, kako misliš da ideš?"

"Briga me Anto, moj život je u pitanju i moja žena. Ne znam šta se dešava i da li ću je uopšte naći kod kuće.", završim pa izađem ne želeći da slušam gluposti.

Ništa me ne može spriječiti da odem u Francusku i razgovaram sa njom.

(...)

Lucas 💙 (40) propuštenih poziva.

Nakon što vidim koliko je put zvao bacım telefon na krevet i sjednem na pod plačući.

"Nemoguće, ne bi on meni ovo uradio.", uzdahnem kroz plač i položim glavu u svoje dlanove.

Moj plač prekida Martinov plač koji me dodatno uznemiri. Uzmem ga u naručje i pokušam smiriti ali ne ide.

"Nemoj molim te Martin!", ljubim ga po licu želeći da barem on ne plače.