《7》

783 56 0
                                    

,,BRŽE!"

Glas profesora Šejna se zaori salom za vežbanje terajući malu grupu učenika da ubrzaju svoje trčanje. Njih pet je na njihovu nesreću zakasniko deset minuta i sad moraju istrčati dvadeset krugova.

A da vam kažem, sala nije malena.

Lejla i ja se pogledamo pre nego što uzmemo svoje oružje. Ja sam izabrala bič koji ako se jednom trzne se pretvori u metalni štap, a za pomoćno oružje dva crna karambit noža. A bič takođe stoji i kao narukvica oko ruke. Profesor Šejn ih još neko vreme promatra pre nego što priđe nama dvema.

,,Hajde vas dve. Da vidim šta ste naučile u zadnjih mesec dana." Mi kimnemo i stanem u centar sale. Srećom, u našoj grupi nije biko puno učenika pa smo imali dosta prostora za borbu. ,,Počnite!" Profesor vikne i Lejla, jedva dočekavši priliku, napadne me svojim mačem. Lako izbegnem njen napad i pomerim se iza nje. Zamahnem svojim bičem i obuhvatim njena leđa i stomak. Snažno je povučem nazad i ona padne na zemlju. Progunđa nešto ustajući dok ja pretvorin bič u štap. Pre nego što sam uspela da podignem štap, ona se lansira na mene i ja jedva izbegnem njen napad. Ona mi namigne pre nego se glatko okrećući i udarajući me sa laktom u stomak. Opsujem, padajući nazad na zemlju i brzo se izmaknem of njenog mača. Brzo pomerim svoje noge i sapletem je tako da ona padne na pod a ja brzo ustanem. Udarim mač tako da odleti preko poda i izvadim svoje noževe, štap formirajući narukvicu oko moje ruke. Ona ustane, vadeći svoje khanjali noževe i napadajući me. Lako blokiram njen napad i odgurnem je nogom. Ona se zatetura ali ne padne i opet se lansira na mene. Kasno se izmaknem i ona me poreže po ramenu, duboko. Opsujem ponovo, i iznenadim je skočeći na nju. Padnemo zajedno na zemlju i ja joj brzo naslonim nož na grkljan.

Ona hufne pokušavajući da se oslobodi ali joj čvrsto držim noge svojima a ruke u svojoj, iznad njene glave. Druga ruku mi drži čvrsto nož dok se ja osmehujem dole prema njoj. One suzi svoje oči na mene pre nego što se osmehne i ja je pustim ustajući. Pružim joj ruku i podignem je da stane.

Začuvši tapšanje, okrenem se i vidim osmehujućeg profesora, ponosnog brata i zainteresovanog Axela. Pogledam nakratko Lejlu pre nego što ostavimo oružje na sto i odemo do trojke.

,,Odličan posao Lejla. I naravno Sijera." Profesor Šejn se osmehne pre nego što nas ostavi.

,,Moja sekica." Matijas kaže i ja odmah preokrenem očima. ,,Ponos i dika porodice Everett." Obriše nepostojeću suzu terajući me da ga prostrelim pogledom. ,,Ali moraš još da učiš." Frknem dajući mu pogled i on slegne ramenima. Onda pogleda u svog *khm* zgodnog *khm* druga pa u mene. ,,Sijera, ovo je Axel. Axel, idiotkinja ovde je Sijera, moja mlađa sekica." Upozna nas, na šta se Axel osmehne i tiho nasmeje dok ja preokrenem očima.

,,Drago mi je, Sijera." Ja samo kimnem i osmehnem se.

,,Takođe."

,,Pa-" Matijas započne ,,- Axel i ja imamo trening. Vi cure ostajete ili?"

,,Ne. Imam čas. Ćao Si." Lejla brzo kaže i uz zagrljaj me ostavi s njima. Matijas me upitno pogleda u ja podignem obrvu.

,,Naravno da ne." Kažem kao da je očigledno i napustim ih.

,,Proveri tu ranu Sijera!" On vikne za mnom i ja kimnem, napuštajući salu. Brzinski odem u svoju sobu, skinem ooremunza trening, istuširam se, nađem opremu za prvu pomoć i očistim ranu. Obučem svoju uniformu i napustim sobu.

Čim stignem na plažu primetim sirene već u moru kako se trkaju i izujem se. Svoje noge ubacim u okean i osmehnem se. Zatvorivši oči, podignem svoju desnu ruku i dotaknem se svoje veze sa okeanom. Polako, osetim je kako vibrira i nakratko se osmehnem. Zamislim okean kako se polako podiže u visoki talas i onda otvorim svoje oči. Moj osmeh se proširi kad primetim talas ispred mene, ispred moji ispruženih nogu. Polako pomeram svoju ruku a talas je prati poslušno i bez ikakvog problema. Polako, spustim svoju ruku i talas nestane.

Ostatak časa provedem samo uživajući u nežnim talasima i prskajući delfine koji očigledno misle da politi me vodom je zanimljivo. Kad čas završi, profesorka nešto kaže drugim sirenama i onda dopliva do mene. Njen sveylo zeleni rep sjaji u vodi dok ona glatko i brzo stigne do mene.

,,Sijera." Profesorka Džoselin započne i ja je pogledam. ,,Tvoj brat me danas obavestio da si počela pokazivati znake preobrazbe. Zato ti sada dopuštam da napustiš moj čas. Idi da se odmoriš jer će ti trebati dosta snage za preobrazbu." Ona kaže i ja kimnem ustajući.

,,Hvala profesorka." Kažem i odem posle obuvanja. Ona kimne i otpliva nazad do ostalih sirena. Polako, zamišljeno gledajući ispred sebe, se vratim u akademiju.

,,Hej Si!" Pogledam iza sebe i vidim Lejlu kako trči prema meni sa osmehom. Ja joj uzvratim i stanem da je pričekam.

,,Hej Lejla. Otkud ti?" Upitam je kako počnemo hodati prema našim sobama.

,,Profesor nas je pustio jer je imao neki važan sastanak sa direktorom. Što je super jer je sledeći čas vazdušna borba što mi baš i ne ide dobro." Nasmejem se njenom izrazu lica i kimnem.

,,Baš imaš sre-" odjednom se zateturam kako me veliki i snažan bol pogodi u grudima. Lejla glasno uzdahne i uhvati me pre nego što sam uspela pasti.

,,Sijera!" Oči mi se snažno zatvoriše dok ja pokušavam da umanjim bol koji se samo širi mojim telom. ,,Drži se Si!" Ona me slabo potapše po obrazim dok se čudne slike pojavljuju ored mojim očima. Odjednom, crvene oči bljesnu i ja udahnem šokirano, sedajući širom otvorenih očiju. Nejednaki izdasi prolase kroz moje grlo dok ja pokušavam da se smirim. ,,Sijera!" Lejla me čvrsto zagrli dok se ja pokušavam sabrati. Polako se odvoji od mene, zabrinuto me gledajući. Ja se osmehnem slabo i polako ustanem sa njenom pomoći.

,,Samo preobrazba. Nemoj da se brineš." Ona se samo slabo osmehne, i dalje me gledajući zabrinuto, kao da ću se poput stakla slomiti svakog trena. ,,Ozbiljno Lejla." Polako krenemo hodati prema mojoj sobi, ja se malko naslanjajući na nju. Međutim, odna ugledam jednu crvenu i jednu crnu glavu kako skreću prema nama i brzo se odvojim od Lejle.

,,Sijera!" Prosikta i ja joj pokažem na dve osobe. Ona kimne i nasmeje se iznenađujući me. ,,Imacemo razgovor u vezi mog srčanog napada koji izgleda imaš naviku da mi daješ." Ja se masmejem i lagano udarim u rame.

,,Pffft. Kad bi ti imala srce." Ona se nasmeje suho kad mi neko razbaruši kosu.

,,Lejla da li te ova luda smara?"

,,Matijas!" Upozorim ga popravljajući moju kosu. On se arogantno nasmeši i ja preokrenem očima. Axel se iza njega osmehne isto arogantno na šta je preokrenem očima ponovo.

,,Zar ti ne bi trebao biti na Anđeoskom pevanju?" Upitam ga i on slegne ramenima.

,,Da, bih. Ali, pošto me profesorka obožava, pustila me ranije." Objasni, a ja suzim svoje oči na njega.

,,Teško mi je shvatiti da tebe neko voli u ovoj školi."

,,A meni zašto te mama uopšte rodila."

,,Jer joj je trebao spas od njenog malog anđelčića." Sarkastično kažem zadnji deo i on me prostreli pogledom.

,,Mogla je samo uzeti neko kuče." Frknem i pogledam u dva pala anđela koja se osmehuju našoj prepirci.

,,Mamlaz."

,,Retard."

,,Seronja."

,,Idio-"

,,Gospodine Everett! Molim Vas da obratite pažnju na Vaš jezik i ponašanje!" Ravnatelj Karl glasno kaže, pojavljujući se u hodniku i prolazeći pored nas bez ikakvog pogleda. Zadovoljno se nasmejem i napućim usne.

,,Mama bi bila tako razočarana Matijas." On me pogleda 'ne seri' pogledom i ja se nasmejem povlačeći Lejlu i žureći mojoj sobi. ,,Vidimo se andželčiću mamin! Takođe Axel!"

Vortex [ UREĐUJE SE ]Where stories live. Discover now