《8》

776 56 0
                                    

Duboko uzdahnem, neverovatno iznervirana i puhnem gledajući u plafon. Otkako sam legla, nisam oči sklopila, sve zbog glupe preobrazbe. Svaki mišić u telu me ubija od bolova a vid mi se ponekad znatno zamuti.

Mesec je visoko na nebu i ništa se ne čuje izvana sem okeana, koji kao da me priziva k sebi. Moje srce žarko želi da odem na plažu ali ja odbijam i preverćem se u krevetu koji se čini toliko neudobnim.

Odjednom, kao da me nožem neko probode, bol eksplodira u mom telu. Progutam vrisak i smrknem se, grčeći svoje telo u nadi da će bol prestati. Ali ne odlazi. Mogla sam osetiti kako mi se koža suši a moja stopala menjaju oblik.

Preobrazba

Slabo ustanem iz kreveta i napustim sobu što brže. Šepajući, krećem se kroz hodnike akademije koji se čine duži nego ikad. Opsujem tiho, pokušavajući držati vrisak boli u sebi. Kad ugledam vrata akademije, osetim olakšanje i stisnem svoje usne požurujući. Polako i slabo otvorim velika vrata i miris okeana me udari i malo olakša bol. Sa novo-pronađenom snagom se nekako dovučem do plaže ali padnem na samoj granici sa okeanom. Bukvalni prorežim kroz zube i koristeći svoje ruke, dovučem se u vodu.

Sekunda nakon potpunog potapanja u moj spas, osetim moja stopala kako pucaju. Moj vrisak je srećno samo se čuo ispod površine i ja progutam litre i litre slane vode. Zatim, imala sam osećaj kao da mi neko otkida kožu i mišiće sa nogu a zatim ponovo spaja. Osetila sam toliki bol, moje kosti su se preslagale a moj vid se zaoštravao. Moji vrisci su bili praćeni sjedinjavanjem mojih nogu i suzama koji su izlazile iz mojih očiju ali nestajale u beskrajnom okeanu.

A zatim, samo mrak....

•••

Moje uši polako pokupe zvuk galebova i sudaranje valova dok se misli roje i mute. Duboko uzdahnem a zatim prosiktam koliko me i takav malen pokret natera da jauknem. Mogu da usetim nešto tvrdo ispod mene a i talase koji udaraju u moje slabo telo. Polako, otvorim oči i zbunjeno pogledam oko sebe. Nalazim se na nekoj steni, usred plavetnila ili okeana a najbliže kopno se jedva vidi.

A onda se moje oči rašire.

Scene od prošle noći preplave moj mozak dok ja progutam pljuvačku i okrenem se na kamenu. Šokirano, pogledam dole. Moj rep je neverovatan. Kristalno plave boje je, poput mojih očiju ali što više ide prema perajima, postaje tamniji dok na kraju nije potpuno crn. Moje grudi, su pokrivene tanko plavim školjkama sa nežnom srebrnkastom tkaninom koja visi. Takva tkanina se nalazi i na kraju mojih peraja i izgleda kao da sjaji pod svetlošću. Pogled mi pane na moju kosu koja je prebačena preko mog ramena. Kosa je ostala ista karamel smeđa ali sa plavim pramenovima, iste boje kao i rep.

Duboko udahnem, trljajući svoje lice a zatim pogledam u nebo. Moje oči se rašire kad vidim da je sunce maltene u centru i ja brzo odgurnem sebe u vodu. Smotano se prevrnem naglavačke i pokušam da plivam ravno. Nakon nekoliko frustrirajućih minuta, napokon se ispravim i duboko udahnem. Na sekundu se potpuno ispunim panikom dok ne shvatim da mogu disati ispod vode.

Na moju sreću, coktanje me okruži i ja pogledam u poznatog delfina. Osmeh se nalepi na moje lice kako on meni priđe.

,,Hej maleni. Možeš li mi pomoći do akademije?" Upitam ga i on zacvokće igrajući se oko mene. Ja se nasmejem i on stane. Uhvatim se za njegovo leđno peraje i zajedno zaplivamo. Sa ogromnim osmehom, gledam oko sebe morski život i čudim se kako sam sve ovo mogla propustiti.

Polako, uplivamo u plići deo i ja se zahvalim pre nego što izronim. Pogledam u akademiju ispred sebe a zatim moje oči padnu na tri figure na plaži.

,,SIJERA!" Lejla cikne, prepadajući mog brata i Axela. Ja se trznem na oštrinu njenog glasa i polako doplivam do obale, pokušavajući sa se ne izblamiram.

,,Dođavola Lejla..." Axel prokomentariše, masirajući svoju glavu.

,,Tvoj rep-" Lejla započne ali samo nastavi da zuri u njega. Ja se nasmejem i Matijas mi priđe sa Axelom iza njega.

,,Da li si dobro?" Matijas upita i ja kimnem pre nego što ih sve poprskam vodom. Glasno se nasmejem kako Matijas i Lejla ciknu iznenađeni a Axel me prostreli pogledom. Ja mu samo namignem, izazivački, na šta se on arogantno nasmeje. ,,Da li si ti normalna?! Znaš li koliko mi je trebalo da napravim kosu jutros?!" Matijas me gleda sa suzenim očima a ja ga gledam par sekundi pre nego što pošaljem talas na njega.

,,Cmizdro." Zadovoljno se nasmejem kad me on prostreli pogledom i zaplivam unazad na leđima. Njihove oči se zalepe za moj rep i pažljivo ga gledaju.

,,Wow..." Lejla prošapta i Matijas se osmehne. Ja se nasmešim široko i kimnem.

,,Izgleda..." Axel započne u manjem šoku I ja se široko osmehnem.

,,Neverovatan je." Složim se i odjednom zevnem, umor me udarajući poput kamiona.

,,Okej... to je to. Umorna si. Da li znaš da se preobraziš nazad?" Odmahnem glavom i Matijas uđe u vodu do mene. ,,Zamisli samo svoje telo nazad. Svaki detalj i kako se menjaš." Brzo kimnem i poslušam ga. Zatvorivši svoje oči, zamislim svoje telo. Svaki ožiljak, boju kose, očiju, oblik tela, težinu i visinu. Polako, osetila sam kosti kako se preobražavaju i moje telo vraća u početni oblik. Na sreću, bol je mnogo manji nego sinoć, skoro pa neprimetan. Polako otvorim svoje oči i pogledam dole. Nasmešim se svojim prstićima ali opsujem videći da mi je odeća potpuno mokra. Matijas mi pomogne da izađem iz vode i ja se naslonim na njega kako umor počne da mi gasi organizam. Toliko sam bila umorna da nisam ni primetila kako sam imala kratak šorc i Matijasovu majicu koja mi je padala do pola butine.

,,Možeš li da hodaš?" Lejla me upita i ja kimnem kratko.

,,Samo sam pospana." Kažem kako polako uđemo u akademiju i Matijas me praktično odvuče do sobe. Zevajući, praktično padnem na svoj krevet, ne mareći da mi je odeca potpuno mokra. Matijas se nasmeje i poljubi moje čelo nežno.

,,Laku noć, sekice. Vidimo se kad ustaneš."

Sa tim rečima, moje oči se sklope i ja padnem u dugi san.

Vortex [ UREĐUJE SE ]Where stories live. Discover now