《13》

717 54 1
                                    

,,Mora da se šalite, gospođo Everett!"

Bože baci ciglu i budi precizan!

Jedan pogled u Matijasa i znam da se slažemo.

,,I ja bih to želela, Sofi!" Mama se nasmeje, glasno i melodično, stavljajući dvoje izdajnika pod kratkotrajni trans. ,,Ali to se stvarno desilo! Trebalo mi je dva sata da se rešim mirisa a zatim pola sata da izbacim tvora iz njihovog ormara! Sećam se da su plakali danima za njim!" Axel i Sofi se zavale nazad u kauč, lica crvena a suze na obrazima.

,,A bio je i jedan put kad je Sijera se popela na drvo za majmunom i-"

,,Majko!"

Ali već je bilo kasno za moje ili Matijasove proteste. Izdajnici su se valjali po kauču, slike male dece - Matijasa i mene- raspostranjene svuda oko njih dok se jedna jedina majka smeje zajedno sa njima. Pokušam da utonem u svoju stolicu, razvlačeći majicu preko usta i nosa, a pogotovo obraza što gore od sramote.

,,Oh! Da li sam vas osramotila dragi moji?! To mi uopšte nije bila namera!" Mama se izvini, stavljajući ruku na srce dok je Matijas i ja suho pogledamo, ne razumevajući šta smo uradili da zaslužimo ovaj tretman.

,,Da je ne znam bolje, pomislio bi da je veštica..." Matijas promumlja i ja se tiho nasmejem, ne obraćajući pažnju na mamu.

,,Pa, Matijas. Sijera." Pogledamo je oboje dok se ono dvoje smire a mama nasloni u fotelju. ,,Kako je na akademiji?" Matijas i ja podelimo pogled, jedan ali vredan.

,,Odlično?" Progovorimo u isto vreme i mama izvije obrvu.

,,Da li je to pitanje ili izjava?"

,,Izjava?" Sa uzdahom se okrene prema Axelu i Sofi, dajući im jedan ozbiljan pogled.

,,Kad budete imali decu, molite se da budu pametniji od ovih mojih." Iako su se zacrveneli, opet su se odvalili smejati a Matijas i ja smo se jednostavno smrkli. Mama nas ponovo pogleda, ustajući iz fotelje. ,,A vas dvoje, u kuhinji. Jedno da postavi sto, a drugo da spremi salatu." Pljesne rukama i sa teškim uzdasima, poslušamo je.

Ulazeći u kuhinju, uputim se prema visećoj i izvadim tanjire dok Matijas radi oko friždera.

,,Vaša majka, je i dalje najbolja žena koju sam ikada video. I upoznao." Axel se pohvali čim uđe, Sofi odmah pored njega.

,,Sa tim da te se ni ne sećam-" kažem, postavljajući tanjire dok Axel uzme viljuške i noževe iz ladice, a Sofi se pridruži Matijasu oko salate "- kad si je upoznao?"

Axel me čudno pogleda ,,Stvarno me se ne sećaš?" Samo odmahnem glavom nakon čega se Matijas pridruži razgovor.

,,Zato što ne izgleda isto kao tad. Tada je mladi Axel imao protezu, nejednake obrve, malko klempave uši, svetliju kosu i bio je veoma nizak. I ni blizu građen kao sad. Tada nije znao šta 'mišići' znače, već samo nabrojati svaki ukus čokola-"

,,Mislim da je to dovoljno, Matijas!" Axel ga prekine sa čudnim pogledom koji moj brat uzvrati, ali vrlo brzo promeni u arogantni osmeh.

,,Stani malo." Mahnem rukom, postavljajući pslednju viljušku i nož, a zatim pogledam u Axela. ,,Zar te je nisam gurnula u jezero?" On se zacrveni malo i Matijas se glasno nasmeje dok me Sofi pogleda iznenađeno.

"Da. U poprilično hladno, duboko i mračno jezero." Progunđa i ja stavim ruku preko usta, ogroman osmeh na licu. "Nije smešno." Njegov pokušaj ozbiljnog pogleda propadne kako se počnem smejati, a on mene ganjati oko stola.

"Matijas!" Vrisnem, jedva izbegavajući Axelove ruke dok se Matijas i Sofi smeju iz sveg srca. Odjednom, ruke su oko mene i škakiljaju me, a ja vrištim i plačem i smejem se u isto vreme. Nemajući snage da stojim, padnem na pod sa Axelom preko mene, koji uprkos mojim molbama i preklinjanjem nastavlja da me muči.

,,Sijera! Axel- Šta se dešava ovde?!" Mama utrči u kuhinju i stane u šoku dok Axel i ja u nju pogledamo iznenađeno. On brzo ustane i pomogne meni na noge, naši obrazi crveni a Matijas i Sijera večno zadovoljeni.

,,Izvinite, gospođo Everett. Malo smo se... zaneli." Axel se nevino osmehne, a mamin šokirani pogled pomalo se preobrazi u zaintrigirani osmeh kako onda odmahne glavom.

,,Nema veze, Axel. I molim vas oboje, zovite me Anita." Sofi i Axel kimnu sa ogromnim osmesima, i nakon što nas mama ponovo ostavi same, štipnem palog anđela za obraze.

,,Gospođo Everett." Produbim glas sa veoma ozbiljnom facom i on prevrne očima, gurajući me od njega za čelo.

,,Nemaju svi kulturu i manire jetija."

Samo prebacim kosu preko ramena ,,Mislila sam da si pali anđeo?" Pogled koji mi pošalje bio je ravan onom od profesorke Grdane.

"Da sam znala koliko ste ustvari ludi, dobro bih razmislila da li da dođem." Sofi se nasmeje i ja skočim pored nje, kao kakvo malo dete i pogledam je ispod trepavica.

"Ne misliš stvarno valjda tako?" Napućim usne i ona se nasmeje još više, dok se moje usne same razvuku u veliki osmeh.

"O majko! Sto je postavljen kao što ste zahtevali!" Matijas s prodere, stavljajući salatu na sto samo što mama ponovo uđe, veliki osmeh na njenom licu.

"Šta se sa tobom desilo, anđelčiću? Neuobičajeno si mi poslušan danas? Koga pokušavaš prevariti?" Axel i ja podelimo dve veoma zla, arogantna i đavolska osmeha, dok se vila i anđeo zacrvene poput papričica ljutih.

Mama ignoriše pogled od Matijasa i pokaže nam da sednemo, veliki osmeh na njenom licu. Sofi i ja sednemo na jednu stranu dok momci preko puta nas a mama na čelu stola. Pogledam u Axela preko puta mene kako mama stavi piletinu na sto i, sa brzim pogledom u golupčiće pored nas, oboje se nasmejemo slatko.

,,Pa, vas dvoje? Niste mi rekli kako je na akademiji?" Kaže ležerno, uzimajući zalogaj belog kako se Matijas i ja pogledamo, naše viljuške u zraku.

,,Nikad bolje..." Matijas joj da jedan šarmirajući pogled na koji ona samo trepne.

,,Imam dovoljno iskustva sa anđelima, dragi. Prestani sa šarmom." Njegov osmeh padne i ja ugrizem jezik, znajući da ako se nasmejem da sam ništa više nego sledeća meta snajperisti od majke. ,,Da pogodim." Ona kaže, gledajući između nas dvoje. ,,Profesorka Mikelson, Istorija natprirodnih?" Matijas i ja se ponovo pogledamo na šta se ona zadovoljno nasmeje.

,,Nije da imamo problema sa njom-"

,,Sijera. Nazvala si je Sataninom majkom, a ti Matijas babom." Sofi i Axel se zagrcnu na šta mama skoči i donese im vode dok ih Mat i ja udarimo po leđima. Halapljivo popiju vodu, crveni u licu i duboko uzdahnu, gledajući nas zaprepašćeno.

,,Vama, dragi moji, fali koji vinkl, očigledno." Sofi malko nakašlje se dok Axel izgleda na granici smejanja i plakanja.

,,Tehnički, ona je nas nazvala decom Satane. Ja sam uzvratila udarac ali priznajem da sam trebala još nešto dodati." Slegnem ramenima i mama se zagleda u mene, smireno iako vidim da se njeni prsti stežu oko viljuške a miris okeana ispuni prostoriju.

,,A je l' ? Taj deo mi je bio izostavljen. Ali opet Sijera, malo pripazi. Ti umeš da budeš poprilično naopaka i drska kad hoćeš." Ja joj samo dam široki osmeh, jedan veoma nevin ali opet arogantan.

,,Nisam znala." Matijas hufne i ja suzim oči na njega. Mama uperi nož na nas dvoje, oči sužene ali sa malom iskrom.

,,Bez prepirke. Jedite sad. Imate goste a ponašate se ko neandertalci."

Matijas hufne ponovo ,,Oh ma daj. I sama znaš da je Axel gori od nas dvoje. A Sofi je samo sramota da se ponaša prirodno. Sačekaj par dana pa ćeš videti."

,,Matijas!" Sofi se zacrveni kako Axel suzi oči na svog "najboljeg druga" pre nego što se okrene meni i mami.

,Šta?" Idiot se zbuni, gledajući u nju a ja prevrnem očima.

,,Ovo će biti dugačak praznik..." mama uzdahne, mali osmeh na licu i ja slegnem ramenima, bacajući pogled na Axela.

,,Nemaš pojma."

Vortex [ UREĐUJE SE ]Where stories live. Discover now