Tajna ogrlice ✔

6. dio

Još uvijek ne mogu vjerovati! Okupao me u fontani! I to dvaput! Koji idiot!

Sada se nalazim u velikoj kadi u našoj kupaonici. Nakon što sam ljutito pojurila u kuću, odmah sam skočila pod tuš. Da, da, znam da navodno mrzim vodu, ali bolje topli tuš, nego hladna fontana.

Aaah... kako lijepo... Legla sam u kadu punu tople vode i mjehurića. Volim mjehuriće.

"Bella!" čula sam tetu. Neee. "Učitelj će još malo biti ovdje! Ja i tetak idemo nešto obaviti u Louvreu, Louis ostaje s tobom!"

Što? Koji učitelj? Aaa, daaa... Fizika. Super. Samo mi je to još trebalo. A još nisam ni dovršila domaći. Još bolje. I sama sam s Louisem. Bit će leševa, i među njima neće biti moj.

Izvukla sam čep iz kade i sačekala malo. Previše je dugo trajalo. U kadi je ostalo samo koji centimetar vode, a znala sam da nemam više mnogo vremena. Brzo sam se krenula dignuti iz kade. Pridržavala sam se rukama za njene rubove dok sam se dizala na noge.

Dogodilo se u sekundi.

Jedna ruka mi se poskliznula, noge za njom, a glava je poletjela naprijed. Vrisnula sam. Jedva sam na vrijeme ispružila ruke da glavom ne opalim od dno kade. Baš kada sam mislila odahnuti osjetila sam oštru bol u nozi. Povikala sam od bolova, a suze su potekle bez da sam imala vremena zaustaviti ih.

Čula sam kako se netko užurbano uzpinje stepenicama.

"Annabell?!" panično je viknuo glas iza zaključanih vrata. Osoba na koju sam se maloprije toliko razbjesnila sada mi je bila jedina pomoć.

Povikala sam ponovo od bolova. Ovo nije dobro. Ovo uopće nije dobro.

"Annabell, što se događa?!" ponovo je panično viknuo od ispred vrata.

"Louis! Pala sam u kadi i... " ponovo sam zajecala od bolova. Bili su neizdrživi.

"Pala si u kadi?! Poslije tuširanja?" pitao je još uvijek panično.

"Da" odgovorila sam kroz suze. Čula sam kako je glavom lupio od vrata.

"Sranje" rekao je tiho, ipak dovoljno glasno da i ja čujem. Možda nije znao da sam čula.

"Što je bilo?" upitala sam.

"Pa, ako si se kupala" rekao je, "onda si skinula odjeću. A koliko nagađam ni sada ju nemaš na sebi."

Uh, da. Stvarno sranje.

"Samo tren" viknula sam pokušavajući se smiriti. Polako sam ustala te izišla iz kade. Pritom je voda sa mene curila na pod i uvukla se čak i ispod vrata, ali to sada nije bilo važno.

Zgrabila sam ručnik sa obližnje vješalice pazeći da ne stanem na desnu nogu. Brzo sam se obrisala, navukla donje rublje i ogrtač te viknula: "Pokušaj ući! Sada možeš."

Brava je istog trenutka šljocnula, a u kupaonicu je stupio Louis, mnogo opreznije no što je bilo potrebno. Kada me vidio i uvjerio se da može ući prišao mi je.

Sjedila sam na podu i promatrala nogu još uvijek mokrih obraza. Tu i tamo bi mi i još koja suza kliznula niz obraz i zajecala bih kratko.

Moja noga bila je čista katastrofa. Na mjestu na kojemu sam se udarila već se vidjelo pomalo modrila, a boljela je kao da ju mi je netko lupio čekićem. Louis je ustrvrdio da je sigurno uganuta, ali to sam i sama mogla shvatiti.

Pomogao mi je da ustanem i odveo do sobe na krevet. Nismo pretjerano razgovarali. On se uporno motao oko moje noge, namazao ju je nekom kremom, stavio leda te čvrsto omotao zavojima. Mobitelom je pozvao nekoga u pomoć.