Tajna ogrlice ✔

14. dio

"Au, au, au, aaau."

"Rekla sam ti."

"U redu, aaau, sad me, au, možeš... Aaaa! Popusti malo!"

Još jednom sam mu jako pritisnula ruku među lopatice te je on ispustio bolan jauk i znala sam da je sad dosta. Ponosno sam primijetila da mi samokontrola jača. Pustila sam ga i ustala se.

Čim je osjetio da više nisam na njemu skočio je na noge.

"Zamalo si mi ruku slomila!"

"Ali ti se znaš obraniti" rekla sam piskutavim tonom. Nešto je promumljao i krenuo prema vratima, dok sam mu se ja pobjedonosno smješkala iza leđa.

Muhahahaha.

Dvije minute nakon što se zaletio na mene bio je ležao na podu na trbuhu, ja sam sjedila na njegovoj kralježnici te mu zadavala bolove u ruci tako što sam ju pritiskala među njegove lopatice. Mary je sve to gledala tri metra dalje u šoku, ne usudivši se približiti mi se.

A ja sam sam uživala gnjaveći Louisa zbog toga što me provocirao. Nemali broj puta me jedan idiot *khm, moj brat, khm* pritiskao onako kako sam ja Louisa. Nikad se nisam znala boriti protiv njega. Ali kad bolje razmislim.... Idiot je bio sedam godina stariji od mene! Zbog njega mrzim većinu muškog roda koji je stariji od mene. A i nisam se baš trudila u borbi protiv njega... nije mi se dalo bez veze trošiti energiju. Tehnički, bez problema sam ga mogla u bilo koje vrijeme dokrajčiti. Ali sam lijena guzica paaa...

Ček, zašto ja ono razmišljam o O...? - WOAH! Obećala sam si da neću na njegovo ime niti pomisliti kad sam u ovom obliku i toga se držim! Tako je!

Fali tiii!

Ne! Kakve su to gluposti! Mrzim ga!

A zašto hoćeš osvetu? Kažeš da mrziš cijelu svoju obitelj, a svejedno hoćeš osvetu zbog njih? Tvoje riječi se ne poklapaju s tvojim činima.

Osveta... hmmm... da... Ali ne želim osvetiti samo njih, želim osvetiti cijelo svoj narod, paa... neka i znaš-već-tko pati kao i moj narod i moja obitelj!

A zašto njih ne imenuješ?

Iz jednostavnog razloga jer mi se gade. Plus ne znam kakve moći ima ova koza iza mene.

Koza? Pa ni ne poznaješ ju!

Dovoljno mi je da znam da ima moći, a nije jedna od nas i po tome znam da je koza.

Ne razumijem tvoj način razmišljanja.

Ne znam što je tu nejasno, ali barem je osjećaj obostran.

Što, ne razumiješ vlastite misli?

Ugh... Ne razumijem tvoje misli, pametna.

Hajde više, vraćaj se u stvarnost!

Da, da. Samo se ti izvlači.

Pozvala sam Mary u kuću i zajedno smo sjele u dnevni. Ona je sjela u fotelju, a ja sam se zavalila na trosjed. Louis je sjedio na velikom kauču nasuprot fotelje, između kojih je na mekanom tepihu bio stol sa staklenom pločom.

Stol je sa tri strane bio kružen; foteljom, kaučom i trosjedom, a nasuprot mene, to jest uz zid pored stola bio je veliki kamin. Pošto je kuća građena u starinskom stilu, ne čudi me što ima ovako velik (također starinski) kamin.

Par minuta je vladala neugodna tišina, iako meni uopće nije bilo neugodno, vidjela sam da Louisu nije baš svjejedno. Pretpostavlnam da je htio biti sam s ljepoticom. Zaboravi dragane. Njoj izgleda isto nije bilo baš ugodno, pa sam čisto iz dosade prekinula tišinu.