Sjedim u dnevnom i igram šah sa Mary. Nisam igrao šah sto godina. Vjerojatno je to i razlog zašto stalno gubim. Da, to mora biti to.
Nakon kraćeg razmišljanja, polako sam uhvatio kraljicu, i...
BUM!
Zvuk je bio toliko glasan da sam skočio i tako srušio cijelu šahovsku ploču. Mary je isto skočila i dotrčali smo do ulaznih vrata.
Od tu je došao zvuk. Kao da se netko svom snagom zaletio u vrta i pokušava ih odvaliti. Mary je od tko zna kud izvukla pištolj, a ja sam već osjetio kako mi se u prste ulijeva energija.
Ako je to netko od njih pogotovo ako ih je više, gotovi smo.
Tada se dogodilo nešto neočekivano.
Netko je pozvonio. Pritisnuo zvono. Netko je pozvonio.
Ja sam se opustio, jednako kao Mary koja je spremila pištolj nazad, te okrenula ključ i otključala vrata. Oprezno i polako.
Nakon što je kroz malo otvor pogledala tko je, pustila je osobu unutra. Bila je to plavuša visine oko 160cm, smeđih očiju i snage kao kod Supermena. Držala se za nos.
"Bella?" začuđeno sam upitao.
"Da?"
"Zašto se držiš za nos?"
"Zatrčala sam se, opalila sam svom snagom od zaključana vrata i pala na dupe" mrzovoljno je odgovorila.
Sekundu poslije toga ja i Mary smo se valjali od smijeha, dok nas je Bella ljutito gledala.
"Smijite se vi, samo se smijite, ali zapamtite; tko se zadnji smije, najslađe mu je" rekla je i i odmarširala uz stenice.
Istog trena prestao sam se smijati.
"Sad smo u problemu." Mary je stala i čudno me pogledala.
"Kada se Bella naljuti, ni na Aljaski nisi siguran. Plus vjerojatno zna da smo mi zaključali vrata" dramatično sam odgovorio na nepostavljeno pitanje.
"Ma ne pretjeruj" odmahnula je i vratila se natrag u dnevni boravak.
Samo nek ona ne vjeruje, od sad svaku noć prije spavanja provjeravam jel mi se sakrila ispod kreveta.
Annabell's POV.
Sjedim u sobi i durim se. Mislim da se u zadnje vrijeme više durim nego što dišem.
Čula sam zvuk mobitela i zgrabila torbicu sa kreveta.
Lina mi je poslala poruku.
Moramo u shopping.
Ne.
Molim?
Ne.
Ali, idemo na zabavu,
a kladim se da nemaš
jednu jedinu haljinu
u ormaru.
Zašto ne mogu obući
traperice i košulju?
Jer si očito zaboravila
koji si spol.
Ugh. Ne treba mi haljina.
Teta mi je već nakupovala
haljina more sinje.
Sigurno?
Uzdahnula sam. Nedokazno dijete.
YOU ARE READING
Tajna ogrlice ✔
Fantasy"Ne dis jamais jamais." ~~~~~~ "Lina, trebam tvoju pomoć." ~~~~~~ "Napravio je što?!" ~~~~~~ "Moramo doći do te ogrlice." ~~~~~~ "Imam je." ~~~~~~ Annabell i Louis. Dvoje potpuno normalnih prijatelja. Ona, pomalo razmažena šesnaestogodišnjakinja i o...
