Tajna ogrlice ✔

31. dio

Annabell's POV.

"Bella, gluha kozo, budi se više!" netko mi je šaptao na uho. Jednostavno ću ignorirati.

"Bella!" Previše je rano. Neću.

"Haaajdeee! Budi se!" Ajde odj... tko mi je uzeo deku?! Smrznut ću se!

Zastenjala sam i okrenula se na drugu stranu. "Još samo par... sati."

"Vrati mi moći pa spavaj!"

"Haaa?" Blago rečeno, to je zvučalo kao da je izašlo iz ustiju najvećeg psihopata. Malo, ali samo malo sam otvorila oči. Da bi vidjela živčanog 'Marcusa' kako me srijelja pogledom.

"Izgledaš kao pregažena kokoš" hladno je komemtirao.

"Kad je ranoo! I vrati mi deku!"

"Bella, jedanaest je."

"Tek?!"

Prevrnuo je očima. "Izgledam li možda kao netko kome je do zezanja? Pokušavam te probuditi već tri sata. Prokleta tri sata! Pa drmaj, pa zovi, pa tresi... dobio sam četiri živčana sloma u međuvremenu!"

"Nadam se da je boljelo" mrzovoljno sam zgrabila deku iz njegove ruke i ponovo mu okrenula leđa.

"Slušaj, jutros nisam odradio svoju smjenu na onom smetlištu koje ti nazivaš teretanom i meni je zbog toga savršeno svejedno, ali Isa pravi svoju štrudlu od višnje i ako to propustim, zadavit ću te."

Frknula sam u ustala se u sjedeći položaj.

"Kako si uopće ušao?" pitala sam ga kad mi je informacija da je u mojoj sobi, u odjelu od sinoć, doprla do mozga.

"Nisi zaključala, pametna."

"Čekaj" osvrnula sam se po sobi i shvatila da sam još u haljini od sinoć. "Kad sam ja došla do sobe?"

"Nikad" okrenuo je očima. "Bar ne sama. Onaj... kako god da se zove, onaj sa smeđom kosom se donio."

"Louis" pogledala sam ga poluotvorenih očiju. "Pa nije valjda toliko teško za zapamtiti."

"Bella?" odjednom se začuo prigušen glas od ispred vrata i kucanje. Sledila sam se. "S kim pričaš?"

"Preko mobitela, teto!" viknila sam prvo što mi je palo na pamet.

"Aha, u redu. Sredi se pa dođi na doručak!"

"Okej!" viknila sam i čula korake kako se udaljuju.

Tony i ja u isto vrijeme so odahnuli.

"Hoćeš ti još danas ili?" pitao je isfustrirano.

"Ajde, da i to obavimo" rekla sam i približila mu se. Kao i prije, stavila sam mu ruku na prsa i zatvorila oči. Opet sam osjetila energiju, samo ovaj put kako iz mene teče u njega.

Otvorila sam oči i preda mnom je ponovo stojao Tony. Mislim, onaj Tony kojeg poznajem od kad je bio malo razmaženo derište. Okej, ni sad nije nešto manje derište, ali nema veze. Crna kosa, tamno zelene oči, blijed k'o krpa. Odlično sam obavila proces poružnjivanja.

"Kako sam ja super" komentirala sam ponosno.

"Lijepo je sanjati, ali na snovima se ne živi" podrugljivo je dobacio dok je izlazio kroz prozor. Koliko žarko bih ga trenutno htjela pogoditi nogom u dupe da padne kroz prozor i slupa se, to je nenormalno.

"Da, da" samo sam rekla i mahnula mu dok je odlazio.

I sad se ti Bella presvlači. Radnja koju najviše mrzim ovako rano ujutro.