Tajna ogrlice ✔

19. dio

Slabašno se začulo inače glasno zvono i zaderala sam se: "JA ĆU!"

Napokon. Već sam pomislila da će odustati ili otkazati.

Naslino sam odgurnula vrata, sjurila niz tri milijarde stepenica i zamalo se zabila u ulazna vrata naše vile. Gotovo sam ih izvukla iz okvira pri otvaranju. A preda mnom je stajala meni trenutno najdraža osoba na svijetu.

Lina.

Bila je blijeda, tresla se od straha, ali je bila tu. Osmjehnula sam se najširim mogućim i zlatnim smiješkom.

Kladim se da, ako sad pogledam u mobitel koji sam smanjila na minimum kako teta ne bi znala da ga koristim, bih vidjela bar 7 propuštenih poziva i 43 poruke kako ne želi ući u ovo dvorište.

Ali ću ju bome uvući u ovu vilu za vrijeme one zabave. Milom ili silom, nema šanse da sama provedem tih četiri sata koja moram biti prisutna.

"Ajmo. Nema šanse da uđem" promucala je. "I neću se dati nagovoriti!"

"Naravno da ne" nasmijala sam se. "Kao da se želim vratiti gore."

Malo se opustila na te moje riječi.

"Ako hoćeš, a znam da nećeš, možeš me pričekati ovdje. Moram se presvući, prašina mi se zavukla na mjesta za koja nisam znala da postoje."

Obje smo se nasmijale. Ona je otišla na ulicu, a ja sam potrčala u kupaonicu.

Svu odjeću sam gotovo strgala sa sebe, uskočila pod tuš i na brzinu se riješila prašine. Izišla sam iz kade, ogrnula se mantilom i potrčala u svoju sobu. Tamo sam iz ormara izvukla pomalo čudnu kombinaciju, bar za mene.

Tamno plave kratke traperice, crna crop-top majica, moje drage i predrage crne Nikice i na ruku sam stavila neku narukvicu koju sam našla na dnu ormara. Kosu sam na brzinu splela u platenicu da mi ne bude vruće i uzela svoju torbicu u koju sam, po tko zna koji put nasilno strpala mobitel.

Zašto mi je to čudna kombinacija? Imam 5 razloga:

1. Ne volim traperice jer imam osjećaj zatvrenosti i ne mogu se normalno kretati u njima.

2. Ne volim nositi kratke hlače i suknje.

3. Crop-top majice nisu za mene.

4. Ne volim nositi narukvice.

5. Jako, jako rijetko pletem kosu, uglavnom je pušena ili u pundži (ili repu).

Bacila sam pogled na ogledalo i još malo povukla energiju u sebe, te mi je kosa postala svijetlija.

Istrčala sam iz sobe, niz stepenice te, trčeći prema ulaznim vratima, povikala da me teta čuje: "Idem s Linom! Dugo se nismo družile!" I izletjela iz kuće ne čekajući odgovor.

Kada sam izbila na ulicu, samo sam malo usporila i šapnula Lini na uho: "Brzo, stići će me."

Obje smo se nasmijale i potrčale prema Ajfelovom tornju.

S vremenom smo usporile, tako da smo tamo došle zadihane. Ja sam se naslonila rukama na koljena, a ona se držala za stomak previjajući se.

"Ovo... nije bilo... dobro... za mene..." uspuhano je izjavila.

"Netko je izgubio kondicije, ha?" pitala sam ju sa smiješkom na licu. Lagala bih kada bih rekla da ja nisam, ali ona ima puno, puno, puno manje kondicije od mene.

"Ne seri."

"Uuuu. Pa zar Lina nije neka fina gradska curica koja ima manire?" Kada ja provociram, onda provociram kako treba.