30. dio

147 23 8
                                    

Skočio sam na noge kao opržen.

"Mary, reci mi da se šališ!"

"Ne Louis" odmahnula je glavom. "Previše vremena smo potrošili na glupiranje, moramo djelovati."

"Ali... ja ne mogu... ona... ja nisam..." petljao mi se jezik.

"Hajde prvo smisli što želiš reći pa mi se javi."

"Mi smo prijatelji! Time što ti predlažeš bih samo uništio to prijateljstvo!"

"Louis!" viknula je iz sveg glasa, što me iznenadilo jer to nikada ne radi "Što ti je bitnije: jedno pišljivo prijateljstvo s tamo nekom balavicom ili tvoja vlastita obitelj?! Ma koga ja lažem, cijela organizacija!"

Zaprepašetno sam gledao u nju, a joj zatim skroz tiho, ali razumljivo proturiječio.

"Bella nije balavica, a naše prijateljstvo mi jako puno znači, Mary. Ako ti to ne želiš prihvatiti, ne moraš, ali radije bih ostao bez moći nego bez prijateljice."

I time sam izišao iz sobe.

Nisam se uputio nazad na zabavu, već prema vratima. Izlaznim vratima. Kad sam već bio na dnu stepenica, čuo sam kako me doziva.

"Louis! Vrati se! Nisam to tako mislila! I ti to znaš!"

"Znam" tiho sam rekao, samo za sebe. "Ali ja jesam."

Izašao sam iz vile i krenuo niz ulicu. Ruke sam stavio u džepove hlača i pogled fokusirao na kamenčić koji sam šutao nogom.

Ne razumijem kako tako nešto može tražiti od mene. Pa ne mogu ja to! U životu curu nisam imao, i da mi sad to bude netko tko mi je kao sestra?! Ne, to je nemoguće.

Smislit ću nešto drugo, jer nema ni najmanje šanse da ću poslušati Mary. Ako treba smišljat ću drugi način dok ne dobijem sijede i bore.

Šteta što nemam toliko vremena.

Annabell's POV.

"Annabell?" osjetila sam tapkanje na ramenu i okrenula se.

"Recite, gospon pijandura?"

"Dođi" uhvatio me za podlakticu i počeo vući kroz dvoranu.

"Znam i sama hodati!" istrgnula sam ruku iz njegove i protrljala. "Imaš previše jak stisak" nadodala sam trčkarajući za njim dok je on velikim koracima grabio niz hodnik.

"Ma nemojte mi reći, gospo Kolumbo."

"Za tebe još uvijek gospođica" otmjeno sam mu dobacila zabacujući nevidljivi pramen rukom.

"Više umišljeno kraljevsko dupe" puhnuo je.

Gurnula sam ga laktom u rebra i krenula trčati.

"Tko prvi do moje sobeee!"

On je pobijedio. Idiot.

"Dakle," sva uspuhana sam sjela na krevet "što hoćeš?"

"Brace" mrzovoljno i ozbiljno je rekao.

"Znam" slegnula sam ramenima i legla.

"I nisi smatrala potrebnim obavijestiti me?!"

"Naravno da ne, Napoleone. Vi ste samo general. Ja sam kraljica Marija Terezija!"

"Napoleon je bio francuski general i poslije car, a Marija Terezija živjela je 100 godina prije i bila je prva žena na vlasti Habsburške monarhije."

"Koja si ti cjepidlaka."

"Ne znaš ni što ta riječ znači" okrenuo je očima.

"Naravno, tvoja uvijek mora biti zadnja."

Tajna ogrlice ✔Where stories live. Discover now