Tajna ogrlice ✔

13. dio

Annabell's POV.

Bravo ja. Stvarno super.

Umjesto u svojoj sobi, ja pametna se pojavila na ulici. I to ne bilo kojoj ulici. Bila sam iza nekog kontejnera u Darkstreetu. To je naziv mještana za onu prečicu do Ajfelovog tornja koju stalno koristim.

Sjetila sam se kako još nisam promijenila izgled. Zatvorila sam oči i zamislila se u ljudskom obliku. Kada sam ih opet otvorila, nisam se razlikovala od ljudi. Ma ja sam super.

Stupila sam pred kontejner i udahnula bar donekle čišći zrak nego iza njega. Baš kada sam se okrenula u smjeru vile ugledala sam spodobu na ulici. Mislim, to ne bi bilo ništa čudno, da nisam shvatila tko je to kada je stupio u svjetlo.

Došlo mi je da glavom lupam od zid. Smeđe razmušane kose, smeđih očiju, sa začetcima smeđe brade i visokog oko 190cm, ugledala sam Louisa. Što on radi ovdje? I zašto se mota po Darkstreetu po noći? Ugh, budale. Baš kada sam mu htjela prići ugledala sam nešto što me nije baš razveselilo. U jednoj uličici sam vidjela kretnju i zaključila da netko prati Louisa. Vjerojatno je i on to primijetio, a kako sam to znala? Idiot je zračio nervozom. Skroz se ukočio i oblio ga je hladan znoj. To čak i od ovdje vidim. Ajme meni.

Okrenula sam očima i približavala mu se što sam tiše mogla. Onaj koji ga prati se sprema za napad, jer mu se jako približio.

Odjednom je, kao što sam i pretpostavila, taj netko velikom brzinom nabio Louisa na zid. Možda i prevelikom. Hm... možda je to jedan od njih? Nadam se da nije, jer ako mu je Louis zapao za oko, to neće dobro završiti.

Možda Louis zna za to. Hmm... pih! Zamalo sam prasnula u smijeh. Louis je pre glup za nešto takvo. Ali jedno znam: postoji mogućnost da ona osoba nije običan čovjek.

Nekoliko sekundi su njih dvoje stajali onako, a onda sam vidjela da Louis nešto pokušava. Osoba je to izgleda isto primijetila jer je stao i pogledao ju u čudu. Čini mi se da mu je u očima bio prepoznavanje.

Onaj koji ga je napao odmaknuo se i mogla sam ga bolje promotriti. Bio je cijeli u crnom. Crne patike, crne uske traperice i crna jakna s kapuljačom.

Osoba je skinula kapuljaču i time oslobodila plavu, gotovo bijelu kosu do pola leđa. Nije me pretjerano iznenadilo što je osoba cura, možda i žena. Po tijelu su se čak i sa svom tom odjećom na njoj mogle vidjeti naznake da je žensko.

Louisov iznenađeni izraz lica polako je prerastao u ogromni smiješak. Čudim se kako mu usta nisu pukla od njega. Zajedno su se zaputili u smjeru vile putem razgovarajući. Nije mi se dalo više se skrivati pa sam se stopila s okolinom. Sad mogu normalno hodati i ne prouzročiti pri tome nikakav zvuk. To mi je super, a i praktično.

Kretala sam se nekih tri metra iza njih i nisam im se više približavala. Ako je ova cura ono što ja mislim da je, ne poznajem njene moći, mogla bi biti opasna.

Nisam čula što govore jer su pričali tiho, nadam se da je to jer su i sami svjesni gdje su. Isto tako se nadam da me nisu primijetili.

Hodali smo neko vrijeme i ja im se kao i prije nisam previše približavala. Kada smo napokon izišli iz Darkstreeta odahnula sam. Imali su puke sreće što ih nitko nije napao. Da je, ne bi živi ostali.

Kako smo izašli na malo bolje osvijetljenu ulicu tako sam znala da neću još dugo moći biti nevidljiva za njih.

Kad su došli pred vratašca koja vode u vrt vile, a time i do ulaznih vrata, stali su. Približila sam se ovaj put najviše što sam mogla kako bih čula što govore.

"Pa, evo nas" rekao je Louis podižući pogled na vilu.

"Prekrasna je" komentirala je djevojka opčinjeno zureći u nju. "Ovdje ti je sigurno super."