Njegova igra

2K 108 12
                                    

Bol? Šta je to tačno bol? Kako se ona može opisati i osetiti ako nije naneta na tvom telu? Naneta je tvojoj duši, srcu, umu, životu. Da li je gore osetiti fizičku bol ili psihičku? Ja sam nažalost osetila ovu drugu upravo sada. Čudno je kako ti se  vreme uspori kao u filmu, i kroz jednu sekundu prođe milion raznih osećanja, pitanja? Šta sad? Kako se izboriti i preživeti bol koja te steže oko vrata i davi, boreći se protiv tebe u nadi da te uništi. Kida tvoju dušu i srce na sitne delove, razbacajući ih na sve strane kako se nikada ne bi više sastavili. Pokušavam nevidljive ruke, okove, oko svog vrata da sklonim, ali ne uspevam. Jak bol prostruji kroz moju glavu kao da puca svaki nerv u telu i odjednom postaješ nemoćan da uradiš bilo šta po pitanju sebe, pa čak i da dišeš kao bi živeo. Disanje prestaje, otkucaji srca usporavaju i odjednom se osećam kao živi mrtvac. Olivia! Dozivanje mog imena na taj čudan i poseban način me trza iz ukočenosti. Oko mene se odigrava scena koja je urezana u moje sećanje i život, a sada sam samo nemi posmatrač u svom snu. Nešto me vuče iz ovog košmara, nešto pokušava da me spasi i uprkos mojoj večitoj tvrdoglavosti prepuštam se spasu koja je za mene nepoznanica, ali je se ne plašim.

Otvaram oči i naglo poskočim, držeći ruku preko svojih grudi. Pokušavam da dođem do vazduha i počnem da kašljem kao da nisam disala večnost. Zažmurim i pokušavam da se smirim, ali ono što me ubrzo iznenadi jesu otkucaji srca. Toliko jaki i snažni kao nikada do sada. Oni su me vukli nazad u stvarnost. Oni su kucali da se probudim i oživim. Srce i On! On je taj glas koji me je zove k sebi. On sastavlja moje delove duše i srca. Zbog njega počinjem da se osećam živom. Od takvih kakav je on sam uvek bežala, ali s njim je definitivno nešto drugačije. Izluđuje me i ispunjava u isto vreme. 

Suze počinju da mi se slivaju niz lice i jecaj se otima iz mog grla. Telo podrhtava kao da me strujni udari dotiču. Odjednom kao da počinjem da se oslobađam nevidljivih okova, i posle dosta vremena moje suze me ne guše već pomažu da izbacujem sav otrov koji je godinama u mom telu. Polako se smirujem i dolazim k sebi. Shvatam da se nalazim u dnevnoj sobi, pokrivena sa Maksom pored koji sedi, cvili i gleda me. Telo me boli od ukočenosti, jer sam zaspala na dvosedu ali imam prekid filma i skoro ničega se ne sećam. Ne znam da li je sve to bio san ili java. Pogledam u stranu i ugledam svoju praznu čašu sa vinom, ali kad se okrenem u pravcu gde je on sinoć sedeo, shvatim da njega nema. Osećaj razočarenja me preplavi i sebe prekorim što sam se tako brzo nečemu nadala, a sve je bio samo san. Pogledam na sat i vidim da je šest sati ujutru i sunce polako izlazi i propušta svoje zrake kroz drveće i moj prozor. Ustajem i protežem se, a zatim uzimam čašu od vina i krenem ka kuhinji po vodu, jer mi jutarnji mamurluk ne treba. Naglo zastanem kada ugledam polu praznu flašu vina i korišćenu čašu pored. Nasmejem se sama sebi i osetim olakšanje shvativši da je ipak sve to bila java. Bio je sinoć ovde. On me je pokrio kada sam zaspala. Samo ne znam kako sam uspela da se uspavam pored njega. Kako me je to san oborio u njegovom prisustvu i do kada je bio kod mene?

Penjem se uz stepenice i idem u kupatilo. Znam da mi je osmeh na licu, i kad se pogledam u ogledalo ne prepoznajem sebe. Osmeh koji se oslikava na mom licu nikada nije bio ovakav. Obrazi su mi rumeni a plave oči čudno sjaje. Štipam se po obrzima kako bi opustila kožu od osmeha koji samo što se ne ukoči. A onda odjednom mi razna sećanja naviru u mislima. Reči koje izgovara moja majka. Nikol, Melina, Lara. On! Shvatam da sam ipak i dalje zbunjena. Njegovim postupcima, rečima i osećanjima koja počinjem da gajim prema njemu. Juče te je bukvalno izvređao, Liv. Rekao da ni ja ne mogu da ga rastavim od devojke. Rekao je da ne može da mi pomogne. Želi nešto od mene i to očigledno pokušava na pogrešan način. On ne želi ništa sa tobom sem da mu budem seksualna igračka na jedno veče ili više. Igra igru sa mnom, a ja počinjem da gubim živote. Dozvoljavam da se prepustim đavolu.

Palim hladnu vodu i prskam sebi u lice, a zatim se pogledam u ogledalu. Sjaj u očima, rumenilo na obrazima i usne bez osmeha odjednom postaje bledo i hladno.

LotosWhere stories live. Discover now