Sumnja

1.2K 86 13
                                    

Prošlo je dosta godina kako sam se u svojoj kući susrela sa policijom. Odvratnim zvukom rotacija. Plavo - crvene svetlosti koja treperi kao novogodišnja rasveta.  Mnogobrojnim ljudima. Svi nešto pitaju. Gledaju. Istražuju. Svako u svoje svrhe želi informacije. Razlika je da sada nisam uplašena kao tada. Sada nisam ostala nema i u nervnom rastrojstvu. Dovoljno sam pribrana i svesna situacije. Samo razlika je što sada imam njega.

Nisam ni stigla da se osvestim. Dođem k sebi.  Da pozovem policiju. Nekako da odreagujem, on je već stigao, čini mi se u isti minut sa policijom. Kada se uverio da sam dobro, bukvalno me je sklonio sa strane i sve preuzeo na sebe. Nije dozvolio da bilo šta uradim, kažem. POzvao je Niki i Mel da budu pored mene. Posmatram ga u crnom poslovnom odelu kako priča na telefon, vidno besan. Srećna sam što imam nekoga pored sebe. Neko ko želi da me čuva. Pomogne. Zaštiti. A opet smeta mi što je previše zaštitnički nastrojen i nedozvoljava mi da se mešam u problem koji je moj. Bar mislim da je samo moj?

Kada u kuću uđe Mark, osećam se kao da me je obasjalo neko sunce. Imati nekoga kao što je on je velika sreća. Bar jedna osoba koja je na strani zakona a poštena. Govori nešto jednom policajcu, a onda me ugleda i krene ka meni.

,,Liv, da li si dobro?", prilazi zabrinuto. Ustajem sa stolice i grlim ga.

,,Da! Hvala ti što si došao. Pored tebe se osećam sigurnije."

,,Koliko tebi treba da dođeš na uviđaj?!", iza njega se pojavi besan Nejtan i njegova reakcija prema Marku mi se ne svidi.

,,Kartere, i meni je drago što te vidim." Sarkastično mu izgovori. 

,,Vi se znate?", zbunjena sam njihovim razgovorom.

,,DA!", u isto vreme glasno odgovore i pogledaju se popreko. Ne stignem ni da pitam odakle se poznaju, Mark počne sa pitanjima.

,,Da li ti treba neka stručna pomoć? Nisi povređena?"

,,Hvala Bogu dobro je, a biće još bolje kad nađeš počinioca za ovo što je Olivia doživela.", ne stignem ni da odgovorim, Nejtan se ubacuje umešto mene. Mark ga ni ne pogleda već samo napravi besnu grimasu.

,,Kartere, zamolio bih te da se udaljiš, želim sa Liv nasamo da popričam."

,,Ne idem ja nigde!",izričit je Nejtan.

,,Ne možeš da budeš tu kad ispitujem."Besan je Mark.

,,Ne pomeram se nigde!", zagrmi Nejtan, a ispred mene izgledaju kao dva besna bika.

,,Nejtan, molim te skloni se po strani, biću sasvim u redu!", uhvatim ga za ruku i obratim se ali me i ne pogleda. Pokušavam da stišam bes u njemu, ali to je teško. Strelja pogledom Marka, a onda me na sekundu pogleda i klimne glavom.

,,Ti i ja ćemo posle popričati." Obrati mu se Mark i prati ga pogledom dok se Nejtan udaljava. Za njim idu Niki i Mel i ostavljaju me nasamo sa Markom.

,,Izvini na ovoj drskosti koju imam sa Karterom, ali čovek je tvrdiglav kao magarac." Ne znam da li da se nasmejem na njegove reči ili pitam ono što me kopka odakle se očigledno blisko poznaju.

,,E sad mi reci, šta se tačno desilo? Da li si videla nekoga?  Primetila da te neko prati? Reci mi sve što znaš?" Udahnem duboko i počnem da pričam sve što znam i što sam već rekla jednom od njegovih ljudi. Sluša me pažljivo i vidim po izrazu lica da nije zadovoljan mojim odgovorima, jer mu ne znače mnogo.

,,Pokušaću ovo da rešim. Pretražićemo i okolne kamere da nisu nešto snimile.", slušam ga i klimam glavom.

,,Mora da postoji neki razlog zbog kog ti se ovo desilo?", plašim se i da kažem svoje sumnje. 

LotosWhere stories live. Discover now